Kako dispraksija utječe na učenje u učionici?

Dispraksija, također poznata kao poremećaj razvojne koordinacije (DCD), može na različite načine utjecati na učenje u učionici. Evo nekih uobičajenih izazova s ​​kojima se osobe s dispraksijom mogu suočiti u akademskom okruženju:

1. Poteškoće s motoričkom koordinacijom:

Dispraksija prvenstveno utječe na motoričku koordinaciju i planiranje. Učenici s dispraksijom mogu imati poteškoća s finom motorikom kao što su rukopis, rezanje i korištenje alata. Također se mogu boriti s velikim motoričkim vještinama poput trčanja, skakanja i hvatanja lopte. Ovi motorički izazovi mogu utjecati na njihovu sposobnost da u potpunosti sudjeluju u aktivnostima tjelesnog odgoja i praktičnim zadacima u učionici.

2. Poteškoće s pisanim radom:

Zbog poteškoća u motoričkoj koordinaciji, učenicima s dispraksijom pisanje može biti izazovno. Mogu imati neuredan ili nečitljiv rukopis, teško održavati tempo pisanja tijekom predavanja ili hvatanja bilješki i osjećati umor u šakama i rukama dok pišu dulje vrijeme.

3. Organizacijski izazovi:

Osobe s dispraksijom mogu imati poteškoća s planiranjem, organiziranjem i upravljanjem svojim stvarima. Mogli bi imati problema s održavanjem urednosti svojih stolova, brzim pronalaženjem materijala i učinkovitim upravljanjem vremenom. To može dovesti do poteškoća u poštivanju zadataka i rokova.

4. Problemi s prostornom svjesnošću:

Prostorna svijest i vizualno-prostorna obrada često su pogođeni dispraksijom. Učenici mogu imati problema s razumijevanjem karata, dijagrama i dijagrama i mogu se mučiti s aktivnostima koje zahtijevaju prostorno razmišljanje, poput geometrije ili znanstvenih eksperimenata.

5. Društveni izazovi:

Dispraksija također može utjecati na društvene interakcije. Učenicima s dispraksijom može biti teško uključiti se u grupne aktivnosti, sportove ili igre koje zahtijevaju koordinaciju i društvenu interakciju. Mogu se osjećati frustrirano i samosvjesno svojih poteškoća, što može utjecati na njihovo sudjelovanje u društvu i samopoštovanje.

6. Poteškoće s čitanjem i pisanjem:

Neki pojedinci s dispraksijom također mogu imati poteškoća s čitanjem i pisanjem, poznatih kao disleksija. Mogli bi se boriti s fonikom, tečnim govorom i razumijevanjem. Ovi izazovi mogu dodatno utjecati na njihov akademski uspjeh.

7. Pažnja i koncentracija:

Poteškoće s pažnjom i koncentracijom mogu biti povezane s dispraksijom. Učenicima s dispraksijom može biti teško održati fokus tijekom nastave, osobito ako uključuju zadatke koji zahtijevaju složene motoričke vještine ili prostornu obradu.

8. Emocionalni problemi i problemi u ponašanju:

Borbe i frustracije koje doživljavaju osobe s dispraksijom mogu dovesti do emocionalnih izazova i izazova u ponašanju. Mogu se osjećati tjeskobno ili frustrirano zbog svojih poteškoća, što se može manifestirati kao ometajuće ponašanje ili povlačenje.

Kako bi podržali učenike s dispraksijom u učionici, učitelji mogu osigurati prilagodbe i modifikacije, kao što su:

- Ponuda alternativnih metoda za demonstraciju učenja, kao što su usmene prezentacije umjesto pismenih zadataka.

- Osiguravanje dodatnog vremena za obavljanje zadataka koji zahtijevaju motoričku koordinaciju.

- Korištenje pomoćne tehnologije za pisanje, kao što su programi za obradu teksta ili tableti.

- Raščlanjivanje složenih zadataka na manje, upravljive korake.

- Ponuda vizualnih pomagala i dijagrama za podršku razumijevanju prostora.

- Pružanje mogućnosti za tjelesnu aktivnost i kretanje za poboljšanje koordinacije.

- Poticanje vršnjačke podrške i izgradnja pozitivnog okruženja u razredu za jačanje samopoštovanja.

- Suradnja s roditeljima, stručnjacima i službama podrške za izradu individualiziranih obrazovnih planova.

Provedbom ovih strategija, edukatori mogu pomoći u stvaranju inkluzivnog i podržavajućeg okruženja za učenje za učenike s dispraksijom, omogućujući im da prevladaju svoje izazove i ostvare svoj puni potencijal.