Kako dispraksija utječe na učenje u učionici?
1. Poteškoće s motoričkom koordinacijom:
Dispraksija prvenstveno utječe na motoričku koordinaciju i planiranje. Učenici s dispraksijom mogu imati poteškoća s finom motorikom kao što su rukopis, rezanje i korištenje alata. Također se mogu boriti s velikim motoričkim vještinama poput trčanja, skakanja i hvatanja lopte. Ovi motorički izazovi mogu utjecati na njihovu sposobnost da u potpunosti sudjeluju u aktivnostima tjelesnog odgoja i praktičnim zadacima u učionici.
2. Poteškoće s pisanim radom:
Zbog poteškoća u motoričkoj koordinaciji, učenicima s dispraksijom pisanje može biti izazovno. Mogu imati neuredan ili nečitljiv rukopis, teško održavati tempo pisanja tijekom predavanja ili hvatanja bilješki i osjećati umor u šakama i rukama dok pišu dulje vrijeme.
3. Organizacijski izazovi:
Osobe s dispraksijom mogu imati poteškoća s planiranjem, organiziranjem i upravljanjem svojim stvarima. Mogli bi imati problema s održavanjem urednosti svojih stolova, brzim pronalaženjem materijala i učinkovitim upravljanjem vremenom. To može dovesti do poteškoća u poštivanju zadataka i rokova.
4. Problemi s prostornom svjesnošću:
Prostorna svijest i vizualno-prostorna obrada često su pogođeni dispraksijom. Učenici mogu imati problema s razumijevanjem karata, dijagrama i dijagrama i mogu se mučiti s aktivnostima koje zahtijevaju prostorno razmišljanje, poput geometrije ili znanstvenih eksperimenata.
5. Društveni izazovi:
Dispraksija također može utjecati na društvene interakcije. Učenicima s dispraksijom može biti teško uključiti se u grupne aktivnosti, sportove ili igre koje zahtijevaju koordinaciju i društvenu interakciju. Mogu se osjećati frustrirano i samosvjesno svojih poteškoća, što može utjecati na njihovo sudjelovanje u društvu i samopoštovanje.
6. Poteškoće s čitanjem i pisanjem:
Neki pojedinci s dispraksijom također mogu imati poteškoća s čitanjem i pisanjem, poznatih kao disleksija. Mogli bi se boriti s fonikom, tečnim govorom i razumijevanjem. Ovi izazovi mogu dodatno utjecati na njihov akademski uspjeh.
7. Pažnja i koncentracija:
Poteškoće s pažnjom i koncentracijom mogu biti povezane s dispraksijom. Učenicima s dispraksijom može biti teško održati fokus tijekom nastave, osobito ako uključuju zadatke koji zahtijevaju složene motoričke vještine ili prostornu obradu.
8. Emocionalni problemi i problemi u ponašanju:
Borbe i frustracije koje doživljavaju osobe s dispraksijom mogu dovesti do emocionalnih izazova i izazova u ponašanju. Mogu se osjećati tjeskobno ili frustrirano zbog svojih poteškoća, što se može manifestirati kao ometajuće ponašanje ili povlačenje.
Kako bi podržali učenike s dispraksijom u učionici, učitelji mogu osigurati prilagodbe i modifikacije, kao što su:
- Ponuda alternativnih metoda za demonstraciju učenja, kao što su usmene prezentacije umjesto pismenih zadataka.
- Osiguravanje dodatnog vremena za obavljanje zadataka koji zahtijevaju motoričku koordinaciju.
- Korištenje pomoćne tehnologije za pisanje, kao što su programi za obradu teksta ili tableti.
- Raščlanjivanje složenih zadataka na manje, upravljive korake.
- Ponuda vizualnih pomagala i dijagrama za podršku razumijevanju prostora.
- Pružanje mogućnosti za tjelesnu aktivnost i kretanje za poboljšanje koordinacije.
- Poticanje vršnjačke podrške i izgradnja pozitivnog okruženja u razredu za jačanje samopoštovanja.
- Suradnja s roditeljima, stručnjacima i službama podrške za izradu individualiziranih obrazovnih planova.
Provedbom ovih strategija, edukatori mogu pomoći u stvaranju inkluzivnog i podržavajućeg okruženja za učenje za učenike s dispraksijom, omogućujući im da prevladaju svoje izazove i ostvare svoj puni potencijal.
