Koje transportne mehanizme koriste kapilare?
Kapilare, najmanje krvne žile u krvožilnom sustavu, olakšavaju izmjenu tvari između krvi i okolnih tkiva. Oni koriste nekoliko transportnih mehanizama kako bi izvršili ovu vitalnu funkciju:
1. Difuzija: Difuzija je primarni mehanizam kojim se tvari kreću kroz stijenke kapilara. Uključuje kretanje molekula iz područja veće koncentracije u područje niže koncentracije. Kisik, ugljični dioksid, glukoza i druge male molekule difundiraju preko tankih stijenki kapilara, vođene gradijentima koncentracije.
2. Filtracija: Filtriranje se događa kada se tekućina i otopljene tvari istiskuju iz kapilare u intersticijsku tekućinu (tekućinu koja okružuje stanice) zbog hidrostatskog tlaka. Hidrostatski tlak unutar kapilare viši je od osmotskog tlaka (pritisak koji vrše otopljene čestice u tekućini), uzrokujući filtriranje tekućine i malih otopljenih tvari.
3. Reapsorpcija: Reapsorpcija je suprotna filtraciji i događa se kada se tekućina i otopljene tvari vraćaju u kapilaru iz intersticijske tekućine. To se događa kada je osmotski tlak unutar kapilare veći od hidrostatskog tlaka. Proteini, poput albumina, vrše osmotski tlak i pomažu u zadržavanju tekućine unutar krvnih žila.
4. Vezikularni transport: Transcitoza, također poznata kao vezikularni transport, mehanizam je koji se koristi za transport većih molekula ili čestica preko endotela kapilara. Uključuje stvaranje vezikula koje gutaju tvari i prenose ih preko stijenke kapilara. Ovaj proces je osobito važan za prijenos određenih proteina, lipoproteina i makromolekula.
5. Prijenos posredovan kanalom: Neke kapilare sadrže specijalizirane kanale ili pore kroz koje prolaze određene molekule. Ovi kanali su formirani od proteina ugrađenih u kapilarne endotelne stanične membrane. Na primjer, molekule topljive u vodi poput glukoze mogu koristiti specifične kanale koji se nazivaju akvaporini kako bi se olakšao njihov transport.
Međudjelovanje ovih transportnih mehanizama osigurava da se esencijalne hranjive tvari, kisik i druge tvari dostavljaju tkivima, dok se otpadni produkti, poput ugljičnog dioksida i uree, uklanjaju. Ova kontinuirana izmjena tvari ključna je za održavanje homeostaze i podržavanje staničnih funkcija u cijelom tijelu.
