Kako se dijagnosticira histoplazmoza?
1. Povijest bolesti i simptomi: Pružatelj zdravstvene skrbi pitat će pacijenta o simptomima, povijesti putovanja i bilo kojoj poznatoj izloženosti potencijalno kontaminiranom okolišu.
2. Fizički pregled: Liječnik može obaviti fizički pregled kako bi provjerio znakove i simptome povezane s histoplazmozom, kao što su vrućica, kašalj i abnormalni zvukovi disanja.
3. Krvne pretrage:
- Testovi na antitijela: Krvni testovi mogu otkriti prisutnost antitijela protiv gljivice Histoplasma capsulatum. Ovi testovi uključuju testove vezanja komplementa (CF) i testove imunodifuzije (ID).
- Antigenski testovi: Određene krvne pretrage mogu izravno otkriti prisutnost antigena Histoplasma, što ukazuje na aktivnu infekciju.
4. Serologija: Serijsko serološko testiranje može se provesti za praćenje razine protutijela tijekom vremena, što pomaže u procjeni napredovanja ili povlačenja infekcije.
5. Imidžing studije:
- X-zrake: RTG prsnog koša može otkriti karakteristične abnormalnosti u plućima, kao što su infiltrati, čvorići ili šupljine, uzrokovane histoplazmozom.
- Kompjuterizirana tomografija (CT): Detaljni CT pregledi prsnog koša ili zahvaćenih područja mogu pružiti preciznije slike plućnih lezija i pomoći u isključivanju drugih stanja.
6. Kultura sputuma: Ako pacijent ima respiratorne simptome, može se uzeti uzorak sputuma i poslati na kulturu kako bi se izolirala i identificirala gljivica Histoplasma capsulatum.
7. Bronhoskopija: U određenim slučajevima može se provesti bronhoskopija kako bi se vizualizirali dišni putovi i prikupili uzorci (ispirci bronha ili biopsije) izravno iz zahvaćenih područja u plućima.
8. Biopsija: Biopsija može biti potrebna ako se infekcija proširila izvan pluća ili ako postoje neobične ili atipične lezije. Uzorci tkiva mogu se uzeti iz zahvaćenog organa (kao što su limfni čvorovi, jetra ili koštana srž) i ispitati pod mikroskopom na prisutnost gljivica.
9. Test lančane reakcije polimerazom (PCR): PCR može detektirati DNK histoplazme u kliničkim uzorcima, uključujući krv, ispljuvak ili biopsiju tkiva, omogućujući brzu i osjetljivu identifikaciju gljivice.
Na temelju kombinacije simptoma, laboratorijskih nalaza i rezultata snimanja, zdravstveni djelatnik određuje odgovarajuću dijagnozu i plan liječenja histoplazmoze.
