Možete li nositi piercing kada ste kirurg?

Iako se određena pravila mogu razlikovati među bolnicama i medicinskim ustanovama, općenito postoje smjernice i ograničenja u vezi s piercingom za kirurge. Evo pregleda uobičajenih praksi:

1. Pirsing na licu i vratu:

- Vidljivi piercingi na licu i vratu, poput piercinga nosa, usana ili obrva, kirurzima se obično ne preporučuju ili zabranjuju. Ovi piercingi mogu smetati kirurškoj maski, uzrokujući praznine i ugrožavajući sterilnost tijekom zahvata.

2. Bušenje ušiju:

- Mali piercingi za uši s klinovima često se smatraju prihvatljivima, pod uvjetom da ne ometaju pristajanje ili funkcionalnost kirurške kapice ili maske. Međutim, viseće naušnice ili veliki, složeni piercingi u ušima mogu biti ograničeni.

3. Pirsing na tijelu:

- Vidljivi piercingi na tijelu, poput onih na prsima, rukama ili nogama, obično nisu dopušteni tijekom kirurških zahvata. Ovi piercingi mogu predstavljati rizik od kontaminacije i mogu doći u kontakt s pacijentom ili kirurškim poljem.

4. Infekcije i vrijeme zacjeljivanja:

- Ako kirurg ima novi piercing, možda će morati pričekati dok potpuno ne zacijeli prije izvođenja operacije kako bi se smanjio rizik od infekcije.

5. Profesionalni izgled:

- Bolnice i medicinske ustanove daju prioritet održavanju profesionalnog izgleda, uključujući pravila odijevanja i osobnu njegu. Piercingi koji se smatraju ometajućim, neprofesionalnim ili nehigijenskim možda neće biti dopušteni.

6. Institucionalna politika:

- Svaka bolnica ili medicinska ustanova može imati vlastitu specifičnu politiku u vezi s piercingom. Za kirurge je ključno da se upoznaju s ovim pravilima i da ih se pridržavaju kako bi održali usklađenost i osigurali sigurnost pacijenata.

7. Komunikacija i transparentnost:

- Kirurzi bi trebali otvoreno komunicirati sa svojim nadređenima ili timom za kontrolu infekcija u vezi s njihovim piercingom. U nekim slučajevima od njih se može tražiti da dostave dokumentaciju ili dobiju odobrenje za određene piercinge.

Važno je napomenuti da su ove smjernice uglavnom usmjerene na održavanje sigurnog i sterilnog kirurškog okruženja i promicanje profesionalnog imidža. Za specifična pitanja ili nedoumice, kirurzi bi se trebali posavjetovati s politikom svoje bolnice ili odgovarajućim tijelima unutar svoje zdravstvene ustanove.