Kako bi Freud objasnio shizofreniju?

Sigmund Freud vjerovao je da shizofrenija proizlazi iz sukoba i fiksacija tijekom ranog psihoseksualnog razvoja, osobito tijekom falusnog stadija. Njegova je teorija naglašavala ulogu nesvjesnih želja, strahova i tjeskobe u razvoju poremećaja. Prema Freudu:

1. Fiksacija na faličnom stupnju:

Freud je predložio da ljudi sa shizofrenijom doživljavaju fiksaciju na falusnom stupnju razvoja. Ovu fazu obilježavaju intenzivni osjećaji rivalstva, ljubomore i straha od kastracije. Ovi neriješeni sukobi mogu dovesti do povlačenja iz stvarnosti i pojave shizofrenih simptoma.

2. Slab ego i preaktivan ID:

Freud je sugerirao da osobe sa shizofrenijom imaju slab ego (racionalni dio uma usmjeren na stvarnost) i pretjerano aktivan id (instinktivni, impulzivni dio). Ta neravnoteža dovodi do nedostatka kontrole nad primarnim željama i nemogućnosti suočavanja s vanjskim zahtjevima, što pridonosi razvoju simptoma shizofrenije.

3. Obrambeni mehanizmi:

Kako bi upravljali svojim nesvjesnim tjeskobama, osobe sa shizofrenijom mogu se uvelike oslanjati na obrambene mehanizme, kao što su regresija (povlačenje u raniju fazu razvoja) i projekcija (pripisivanje svojih unutarnjih strahova i impulsa drugima). Ovi mehanizmi mogu iskriviti stvarnost i pridonijeti razvoju deluzija, halucinacija i drugih simptoma.

4. Narcisoidno povlačenje:

Freud je predložio da osobe sa shizofrenijom mogu povući svoj libido (seksualnu energiju) iz vanjskog svijeta i preusmjeriti ga prema unutra, što rezultira stanjem narcisoidnog povlačenja. Ovo povlačenje dovodi do gubitka interesa za društvene interakcije i preokupacije svojim unutarnjim svijetom, pridonoseći simptomima shizofrenije.

Važno je napomenuti da se Freudova teorija smatra zastarjelom u suvremenoj psihijatriji, a većina stručnjaka za mentalno zdravlje ne pripisuje njegovim objašnjenjima za shizofreniju. Sadašnje teorije naglašavaju ulogu genetskih čimbenika, neurobioloških abnormalnosti i utjecaja okoline u razvoju shizofrenije.