Što je psihoseksualna teorija?

Psihoseksualna teorija je teorija u psihologiji koja opisuje razvoj ljudske seksualnosti. Prvi ga je predložio Sigmund Freud početkom 20. stoljeća. Freud je vjerovao da se seksualni razvoj odvija u nizu faza, od kojih je svaka karakterizirana različitim fokusom seksualnog užitka.

Pet faza psihoseksualnog razvoja su:

1. Oralna faza (od rođenja do 18 mjeseci):Tijekom ove faze, dojenčad uživa u sisanju i grizenju.

2. Analni stadij (18 mjeseci do 3 godine):Tijekom ove faze, mala djeca uživaju u pražnjenju crijeva i uvježbavanju toaleta.

3. Falički stadij (3 do 6 godina):Tijekom ove faze djeca izvlače zadovoljstvo iz svojih genitalija. Ovo je također faza tijekom koje djeca razvijaju osjećaj rodnog identiteta.

4. Stadij latencije (6 godina do puberteta):Tijekom ove faze spolni razvoj je relativno uspavan.

5. Genitalni stadij (pubertet nadalje):Tijekom ove faze odrasli razvijaju sposobnost za zrele seksualne odnose.

Freud je vjerovao da je svaka faza psihoseksualnog razvoja ključna za cjelokupno mentalno zdravlje osobe. Ako se osoba fiksira u određenoj fazi, kasnije u životu može razviti psihološke probleme. Na primjer, osoba koja postane fiksirana u oralnoj fazi može razviti probleme s ovisnošću ili ovisnošću.

Psihoseksualna teorija bila je vrlo utjecajna u psihologiji i psihijatriji. Pomogla je u oblikovanju našeg razumijevanja ljudske seksualnosti i njezine uloge u mentalnom zdravlju. Međutim, važno je napomenuti da se psihoseksualna teorija temelji na Freudovim osobnim zapažanjima i da je ne podupiru sva istraživanja.

Kritike psihoseksualne teorije

Postoje brojne kritike psihoseksualne teorije, uključujući:

* Bazira se na Freudovim osobnim zapažanjima i nije potkrijepljena svim istraživanjima. Neki su istraživači otkrili da se stupnjevi psihoseksualnog razvoja ne događaju na univerzalan ili predvidljiv način.

* Previše je usredotočen na ulogu nesvjesnog uma. Neki istraživači vjeruju da psihoseksualna teorija stavlja previše naglaska na nesvjesni um i ne uzima u obzir ulogu svjesnog mišljenja i ponašanja u seksualnom razvoju.

* Previše je deterministički. Neki istraživači vjeruju da je psihoseksualna teorija previše deterministička i da ne dopušta ulogu pojedinca u seksualnom razvoju.

Unatoč ovim kritikama, psihoseksualna teorija ostaje vrijedan doprinos našem razumijevanju ljudske seksualnosti. Pomogla je u oblikovanju našeg razumijevanja različitih faza seksualnog razvoja i uloge seksualnosti u mentalnom zdravlju.