Kakvi su bili bolnički uvjeti sredinom devetnaestog stoljeća?
Bili su pretrpani, nehigijenski i bez osnovne medicinske skrbi.
- Bolnice su često bile prljave i slabo prozračene, što je dovodilo do širenja zaraze.
- Pacijenti su često bili prisiljeni dijeliti krevete, a privatnosti je bilo malo.
- Medicinska skrb je često bila neadekvatna. Liječnici nisu imali dovoljno razumijevanja za uzroke bolesti.
- Operacije su često rađene bez anestezije, a pacijenti su često umirali od infekcije ili šoka.
- Smrtnost u bolnicama bila je jako visoka. U nekim slučajevima čak jedan od tri pacijenta je umro.
Evo nekih konkretnih primjera bolničkih uvjeta sredinom 19. stoljeća:
- U Londonu je bolnica St. Thomas bila toliko pretrpana da su pacijenti ponekad bili prisiljeni ležati na podu. Podovi su često bili prekriveni krvlju i prljavštinom, a zrak je bio gust od mirisa zaraze.
- U Parizu je bolnica Hôtel-Dieu bila toliko nehigijenska da je bila poznata kao "Vrata pakla". Pacijenti su često ostavljani da umiru po hodnicima, a tijela mrtvih gomilana po hodnicima.
- U Sjedinjenim Državama, bolnica Bellevue u New Yorku bila je toliko pretrpana da su pacijenti ponekad bili prisiljeni spavati na ulici. Bolnica je također bila zaražena štakorima i žoharima, a hrana je često bila pokvarena.
Stravični uvjeti u bolnicama sredinom 19. stoljeća doveli su do niza reformi. Godine 1859. Florence Nightingale objavila je Bilješke o medicinskoj sestri, koja je pozivala na poboljšanje higijene i sanitarnih uvjeta u bolnicama. Nightingaleov rad pomogao je pokrenuti revoluciju u bolničkoj skrbi, a uvjeti su se počeli poboljšavati krajem 19. stoljeća.
