Što je bolničko preopterećenje volumenom?
Uzroci bolničkog preopterećenja volumenom :
1. Pretjerano davanje tekućine: Agresivna reanimacija tekućinom, osobito kod kritično bolesnih pacijenata, može rezultirati prekomjernom primjenom tekućine. To je osobito često u bolesnika s kardiovaskularnim stanjima ili sepsom.
2. Poremećena eliminacija tekućine: Određena medicinska stanja, poput zatajenja srca ili bolesti bubrega, mogu oslabiti sposobnost tijela da eliminira višak tekućine, povećavajući rizik od preopterećenja volumenom.
3. Neodgovarajući izbor tekućine: Odabir pogrešne vrste IV tekućine, kao što je 0,9% fiziološka otopina (normalna fiziološka otopina), koja sadrži visoke razine natrija, može doprinijeti zadržavanju tekućine.
Posljedice preopterećenja volumena izazvanog u bolnici :
1. Kongestivno zatajenje srca (CHF): Prekomjerni volumen tekućine može opteretiti srce, što dovodi do CHF-a. Ovo stanje karakterizira nedostatak daha, zadržavanje tekućine u plućima i donjim ekstremitetima te poremećena funkcija srca.
2. Sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS): Preopterećenje tekućinom može povećati rizik od razvoja ARDS-a, ozbiljnog respiratornog stanja u kojem se tekućina nakuplja u plućima. ARDS može uzrokovati tešku otežano disanje i zatajenje disanja.
3. Neravnoteža elektrolita: Agresivno uzimanje tekućine može razrijediti elektrolite u krvi, što dovodi do neravnoteže elektrolita. Te neravnoteže mogu utjecati na razne tjelesne funkcije, uključujući kontrakciju mišića i prijenos živaca.
4. Povećani rizik od infekcije: Preopterećenje volumenom može ugroziti imunološku funkciju, čineći pacijente osjetljivijima na infekcije.
5. Produženi boravak u bolnici i veća smrtnost: Preopterećenje volumenom izazvano bolnicom povezano je s produljenim boravkom u bolnici, povećanim troškovima zdravstvene skrbi i višim stopama smrtnosti.
Prevencija i upravljanje :
1. Razumno upravljanje tekućinom: Zdravstveni djelatnici trebaju pažljivo procijeniti pacijentov status tekućine, potrebe za tekućinom i temeljna medicinska stanja prije započinjanja IV tekućine.
2. Ograničenje tekućine: U određenim slučajevima može biti potrebno ograničenje tekućine kako bi se spriječilo preopterećenje volumenom. To uključuje ograničavanje količine IV tekućine i oralne tekućine koju pacijent prima.
3. Terapija diureticima: Diuretici ili "pilule za izbacivanje vode" mogu se propisati kako bi se pomoglo tijelu da izbaci višak tekućine. Ovi lijekovi povećavaju izlučivanje urina i smanjuju zadržavanje tekućine.
4. Praćenje i prilagodbe: Redovito praćenje unosa tekućine, izlaza i vitalnih znakova ključno je za rano otkrivanje znakova preopterećenja volumenom. U skladu s tim mogu se izvršiti prilagodbe upravljanja tekućinom.
5. Edukacija pacijenata: Edukacija pacijenata i njihovih obitelji o rizicima preopterećenja volumenom i važnosti restrikcije tekućine može pomoći u osiguravanju usklađenosti sa strategijama upravljanja tekućinom.
Preopterećenje volumenom izazvano u bolnici potencijalno je ozbiljna komplikacija koja se može izbjeći pažljivim upravljanjem tekućinom i praćenjem. Primjenom odgovarajućih strategija i pomnim praćenjem pacijenata, zdravstveni djelatnici mogu minimizirati rizike povezane s prekomjernom upotrebom tekućine.
