Gdje su nestala mrtva tijela tijekom crne smrti?
1. Masovne grobnice :S obzirom na ogroman broj žrtava, masovne grobnice su se obično koristile kao praktičan i učinkovit način za pokop pokojnika. Ove grobne jame mogle su sadržavati stotine ili čak tisuće tijela. Kako je broj mrtvih rastao, stalno su se kopale nove masovne grobnice izvan granica gradova i naselja.
2. Jame kuge :U određenim slučajevima stvorena su posebno određena područja poznata kao kužne jame za pokop žrtava kuge. Te su se jame ili rovovi često nalazili izvan gradskih zidina, daleko od stambenih područja. Ponekad se u jame dodavalo vapno kao sredstvo za dezinfekciju.
3. Crkvena dvorišta i groblja :Tradicionalna grobišta, poput crkvenih dvorišta i groblja, također su bila korištena, ali su često bila preplavljena priljevom mrtvih.
4. Kuće i zgrade :U nekim su slučajevima preminule osobe pokapane u vlastitim domovima ili u obližnjim zgradama zbog ekstremnih okolnosti i nemogućnosti da se učinkovito nosi s ogromnom količinom tijela.
5. Spaljivanje :U određenim su regijama vlasti pribjegle spaljivanju mrtvih kao alternativi tradicionalnom ukopu zbog golemog broja. Ova praksa se smatrala sredstvom za sprječavanje širenja bolesti.
6. Plutajući ukopi :U obalnim područjima, osobito u gusto naseljenim područjima u blizini vodenih putova, tijela su se ponekad stavljala u čamce i ostavljala na plutanje kako bi ih odnijele struje. Ova metoda korištena je kao posljednje sredstvo za rješavanje mrtvih kada su druge mogućnosti bile iscrpljene.
7. Privremeni ukop :Zbog visoke stope smrtnosti, neka mrtva tijela privremeno su pohranjena na improviziranim lokacijama dok se ne organizira odgovarajući pokop kada se pandemija smiri.
Važno je napomenuti da su se metode zbrinjavanja tijekom Crne smrti razlikovale u različitim regijama i kulturama. Osim toga, ograničeni resursi, ogromni razmjeri tragedije te strah i panika oko pandemije neizbježno su doveli do nedosljednosti i varijacija u praksama pokopa.
