Zašto dojiljama ne curi stalno posvuda?
1. Prolaktin i oksitocin:hormoni prolaktin i oksitocin igraju ključnu ulogu u proizvodnji i izbacivanju mlijeka. Prolaktin potiče mliječne žlijezde na proizvodnju mlijeka, dok oksitocin pokreće kontrakciju mišića oko mliječnih kanala, što dovodi do izbacivanja mlijeka tijekom dojenja. Između dojenja, razine prolaktina i oksitocina se smanjuju, što rezultira smanjenom proizvodnjom mlijeka i manjom vjerojatnošću curenja.
2. Refleks izbacivanja mlijeka:Refleks izbacivanja mlijeka, također poznat kao refleks otpuštanja, pokreće se sisanjem djeteta ili stimulacijom pumpice za grudi. Ovaj refleks uzrokuje kontrakciju mišića oko mliječnih kanala, što dovodi do istjecanja mlijeka iz dojke. Kada dojenče prestane sisati ili prestane stimulacija, refleks se smanjuje, a protok mlijeka prestaje, smanjujući rizik od stalnog curenja.
3. Mišići sfinkteri:Dojke sadrže mišiće sfinktere koji okružuju mliječne kanale. Ovi mišići djeluju kao ventili, držeći mliječne kanale zatvorenima i sprječavajući istjecanje mlijeka kada refleks izbacivanja mlijeka nije aktiviran.
4. Tkivo dojke:Samo tkivo dojke pruža strukturnu potporu i kompresiju, pomažući u održavanju integriteta mliječnih kanala i sprječavajući nenamjerno curenje mlijeka.
5. Grudnjaci za dojenje:Mnoge dojilje nose grudnjake za dojenje, koji pružaju dodatnu potporu i pomažu da grudi ostanu na mjestu, smanjujući vjerojatnost curenja.
Važno je napomenuti da se još uvijek može dogoditi povremeno manje curenje, osobito tijekom ranih faza dojenja kada se proizvodnja mlijeka još uspostavlja ili kao odgovor na hormonalne fluktuacije. Međutim, gore spomenuti mehanizmi općenito sprječavaju stalno i prekomjerno curenje kod dojilja.
