Što je klautofobija?

Klaustrofobija je anksiozni poremećaj koji uključuje uporan i pretjeran strah od ograničenih ili zatvorenih prostora. Osobe s klaustrofobijom doživljavaju intenzivnu tjeskobu ili napadaj panike kada se osjećaju zatvoreno ili zarobljeno, čak i ako ne postoji stvarna opasnost ili prijetnja. Strah može biti potaknut boravkom u malim sobama, dizalima, tunelima, na prepunim mjestima ili drugim situacijama u kojima postoji percipirani nedostatak mogućnosti za bijeg.

Ovaj strah može varirati u ozbiljnosti, od blage nelagode do iscrpljujuće tjeskobe koja značajno ometa svakodnevne aktivnosti osobe, društvene interakcije i opću dobrobit. Fizički simptomi klaustrofobije mogu uključivati ​​otežano disanje, znojenje, ubrzan rad srca, drhtanje, stezanje u prsima, vrtoglavicu i mučninu. Kognitivni simptomi uključuju neodoljiv osjećaj panike, gubitak kontrole i hitnu potrebu za bijegom iz zatvorenog prostora.

Uzroci klaustrofobije

Točni uzroci klaustrofobije nisu u potpunosti razjašnjeni, ali se vjeruje da je to kombinacija genetskih, psiholoških i okolišnih čimbenika:

1. Genetska predispozicija: Neki ljudi mogu imati genetsku predispoziciju za anksiozne poremećaje, uključujući klaustrofobiju. Ako član uže obitelji ima anksiozni poremećaj, povećava se rizik od razvoja klaustrofobije.

2. Negativna iskustva: Traumatska iskustva ili negativne asocijacije na zatvorene prostore mogu dovesti do razvoja klaustrofobije. Na primjer, osoba koja je imala negativno iskustvo u dizalu, kao što je zaglavljivanje ili osjećaj zarobljenosti, kao posljedicu može razviti klaustrofobiju.

3. Crte osobnosti: Pojedinci koji su skloniji anksioznosti ili imaju tendenciju percipirati situacije kao opasne mogu imati veću vjerojatnost da će razviti klaustrofobiju.

4. Kognitivni čimbenici: Iracionalna uvjerenja ili negativne misli o zatvorenim prostorima mogu pridonijeti razvoju i održavanju klaustrofobije. Na primjer, osoba se može bojati da će se ugušiti ili imati napadaj panike ako se nalazi u zatvorenom prostoru.

Liječenje klaustrofobije

Klaustrofobiju je moguće učinkovito liječiti različitim terapijskim pristupima:

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT): CBT je široko korišten tretman za anksiozne poremećaje, uključujući klaustrofobiju. Pomaže pojedincima da izazovu i promijene negativne misli i uvjerenja vezana uz zatvorene prostore. Kroz postupno izlaganje situacijama koje izazivaju strah, u kombinaciji s tehnikama opuštanja i kognitivnim restrukturiranjem, CBT ima za cilj smanjiti anksioznost i fobično izbjegavanje.

2. Terapija izloženosti: Terapija izloženosti uključuje postupno izlaganje osobe strahovitoj situaciji u kontroliranom i podržavajućem okruženju. Terapeut pomaže pojedincu da se suoči sa svojim strahom počevši s manje intenzivnim izlaganjima i postupno povećavajući razinu izlaganja kako napreduje.

3. Tehnike opuštanja: Tehnike poput dubokog disanja, joge i meditacije mogu pomoći u upravljanju simptomima tjeskobe povezanima s klaustrofobijom. Ove tehnike potiču opuštanje i smanjuju fizičku napetost.

4. Lijekovi: U nekim slučajevima mogu se propisati lijekovi koji pomažu u upravljanju teškim simptomima tjeskobe ili panike. Antidepresivi ili lijekovi protiv anksioznosti mogu se koristiti u kombinaciji s terapijom.

5. Terapija virtualnom stvarnošću: Terapija izloženosti virtualnoj stvarnosti koristi računalno generirane scenarije koji simuliraju zatvorene prostore. To može pružiti sigurno i kontrolirano okruženje za postupno izlaganje situacijama koje izazivaju strah.

Za osobe s klaustrofobijom važno je potražiti stručnu pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje koji su specijalizirani za anksiozne poremećaje. Uz odgovarajuće liječenje, većina ljudi s klaustrofobijom može značajno poboljšati svoje simptome i živjeti ispunjenijim životom.