Kako su govorili ljudi u 14. stoljeću?

Engleski je jezik bio u prijelaznom razdoblju tijekom 14. stoljeća. Anglosaksonski je utjecaj još uvijek bio jak, a jezik je bio vrlo flektiran. Međutim, normanska invazija također je donijela francuski utjecaj, a razvoj engleskog jezika počeo je poprimati moderniji oblik.

Evo nekih od ključnih karakteristika engleskog u 14. stoljeću:

- Izgovor :Izgovor engleskog je u 14. stoljeću bio drugačiji nego danas. Na primjer, slovo "w" izgovaralo se kao "v", a slovo "th" izgovaralo se kao "dh".

- Rječnik :Rječnik engleskog jezika također je bio drugačiji u 14. stoljeću. Mnoge riječi koje danas koristimo se uopće nisu koristile ili su imale drugačija značenja. Na primjer, riječ "gay" značila je "bezbrižan" ili "sretan".

- Gramatika :Gramatika engleskog jezika također je bila drugačija u 14. stoljeću. Na primjer, bilo je uobičajeno koristiti dvostruke negative i staviti glagol na kraj rečenice.

Unatoč tim razlikama, engleski je u 14. stoljeću još uvijek bio razumljiv govornicima modernog engleskog. Jezik je bio u procesu razvoja, ali je to još uvijek bio uglavnom isti jezik kojim govorimo danas.

Osim što je prolazio kroz promjene, engleski je postojao regionalno u svojim govornim oblicima. Ovo su neki primjeri regionalizama u srednjem engleskom:

- sjeverni srednji engleski:

- 'k' se izgovara kao 'ch', npr. kirka - završetak '-i' za particip sadašnji, npr. singand/singande - 'a' se često izgovara kao 'o', npr. voda

- južni srednji engleski:

- Izgovor 'oo' kao 'oa', npr. noga - ‘-eth’ završetak za treće lice jednine, npr. pjeva - 'v' se izgovara kao 'f', npr. vurst

- srednji engleski srednjeg područja:

- 'v' se izgovara kao 'v'

- Izgovor 'oo' kao 'o', npr. mjesec - završetak ‘en’ za particip sadašnji, npr. singen