Što je antralni ulkus?
Antralni ulkusi često su povezani s infekcijom Helicobacter pylori, vrstom bakterije koja može živjeti u želucu i dvanaesniku. Smatra se da je infekcija H. pylori odgovorna za do 90% antralnih ulkusa. Ostali čimbenici rizika za antralne ulcere uključuju korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), kao što su aspirin, ibuprofen i naproksen, kao i pušenje, konzumacija alkohola i stres.
Simptomi antralnog ulkusa mogu uključivati:
* Bolovi u trbuhu
* Mučnina
* Povraćanje
* Nadutost
* Plin
* Žgaravica
* Poteškoće s gutanjem
* Gubitak apetita
* Gubitak težine
Antralni ulkusi mogu se dijagnosticirati nizom testova, uključujući:
* Gornja endoskopija:postupak u kojem se tanka, fleksibilna cijev s kamerom na kraju umeće u jednjak, želudac i dvanaesnik kako bi se vizualizirala sluznica ovih organa.
* Biopsija:postupak u kojem se mali komad tkiva uklanja iz želuca ili dvanaesnika i ispituje pod mikroskopom.
* Test antigena u stolici:test koji otkriva antigene H. pylori u stolici.
* Test daha:test koji mjeri količinu ugljičnog dioksida u dahu nakon ispijanja otopine koja sadrži ureu. Ako je H. pylori prisutna, razgradit će ureu i proizvesti ugljični dioksid.
Liječenje antralnih ulkusa obično uključuje lijekove za smanjenje proizvodnje želučane kiseline, kao što su inhibitori protonske pumpe (PPI) ili antagonisti receptora histamina-2 (H2RA), i antibiotike za ubijanje H. pylori ako je prisutan. U nekim slučajevima može biti potrebna operacija za liječenje perforiranog ulkusa ili ulkusa koji krvari.
Antralni ulkusi mogu se spriječiti izbjegavanjem rizičnih čimbenika kao što su uporaba NSAID-a, pušenje, konzumacija alkohola i stres. Također je važno provoditi dobru higijenu, kao što je često pranje ruku i izbjegavanje kontakta s bolesnim ljudima, kako bi se smanjio rizik od infekcije H. pylori.