Kako mjerite kapacitet pluća?
1. Spirometrija:Spirometrija je uobičajena i široko korištena metoda za mjerenje kapaciteta pluća. Uključuje puhanje u nastavak za usta spojen na spirometar, uređaj koji mjeri volumen i protok zraka tijekom disanja. Spirometar bilježi forsirani vitalni kapacitet (FVC), što je količina zraka koju osoba može snažno izdahnuti nakon što duboko udahne, i forsirani ekspiracijski volumen u jednoj sekundi (FEV1), što je količina zraka koju osoba može izdahnuti u prvoj sekundi manevra FVC. Ova mjerenja pomažu u procjeni funkcije pluća i otkrivanju respiratornih stanja kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i restriktivne bolesti pluća.
2. Pletizmografija:Pletizmografija je još jedna metoda koja se koristi za mjerenje kapaciteta pluća. Uključuje sjedenje ili stajanje u hermetički zatvorenoj komori koja se naziva pletizmograf tijela. Tlak zraka u komori se mijenja, a respiratorni pokreti osobe uzrokuju promjene u volumenu komore. Ove promjene volumena mjere se i koriste za izračun različitih volumena pluća, uključujući ukupni kapacitet pluća (TLC), koji predstavlja ukupnu količinu zraka koju pluća mogu zadržati, i rezidualni volumen (RV), što je količina zraka koja ostaje u pluća nakon normalnog izdisaja.
3. Kapacitet difuzije pluća:Kapacitet difuzije pluća mjeri učinkovitost izmjene plinova u plućima. Obično se izvodi tijekom spirometrije tako da osoba udahne mješavinu plinova, poput ugljičnog monoksida ili helija, i mjeri koliko se plina prenosi iz pluća u krvotok. Kapacitet difuzije pluća pomaže u procjeni funkcije alveola, sićušnih zračnih vrećica u plućima u kojima se odvija izmjena plinova.
4. Ispiranje dušikom:Ispiranje dušikom je tehnika koja se koristi za mjerenje volumena pluća, posebno funkcionalnog rezidualnog kapaciteta (FRC), što je količina zraka koja ostaje u plućima nakon normalnog izdisaja. Uključuje udisanje čistog kisika neko vrijeme, a zatim se dah osobe koji izdahne prikuplja i analizira kako bi se odredila brzina kojom se dušik ispire iz pluća.
Ove se metode često koriste u ispitivanju plućne funkcije za procjenu kapaciteta pluća, dijagnosticiranje respiratornih stanja i praćenje učinkovitosti liječenja. Odabir metode može ovisiti o različitim čimbenicima, kao što su zdravstveno stanje pojedinca, specifične potrebne informacije i dostupnost opreme.
