Zašto pluća ne kolabiraju?

Pluća ne kolabiraju zbog nekoliko čimbenika koji održavaju njihovu strukturnu cjelovitost i sprječavaju kolaps. Evo ključnih razloga zašto pluća ne kolabiraju:

1. Pleuralni tlak:pluća su zatvorena unutar torakalne šupljine, koja je obložena s dvije pleuralne membrane (visceralna i parijetalna pleura). Pleuralni prostor između ovih membrana sadrži tanak sloj pleuralne tekućine. Pleuralni tlak je tlak unutar ovog pleuralnog prostora, a blago je negativan (niži od atmosferskog tlaka). Ovaj negativni tlak pomaže u održavanju širenja pluća stvaranjem sile koja vuče pluća prema van prema stjenkama prsne šupljine.

2. Elastično trzanje plućnog tkiva:Samo plućno tkivo posjeduje inherentnu elastičnost zbog prisutnosti elastinskih vlakana. Ova vlakna dopuštaju plućima da se povuku i vrate u prvobitni oblik nakon istezanja. Ovaj elastični trzaj pomaže u održavanju širenja pluća povlačenjem plućnog tkiva prema van i suprotstavljanjem silama kolapsa.

3. Površinska napetost alveola:Alveole, sićušne zračne vrećice u plućima, imaju delikatnu podlogu od surfaktanta, mješavine lipida i proteina. Surfaktant smanjuje površinsku napetost na granici zrak-tekućina unutar alveola. Niža površinska napetost sprječava kolabiranje alveola suprotstavljajući se kohezivnim silama između molekula vode koje uzrokuju lijepljenje alveola.

4. Interkostalni mišići i dijafragma:Respiratorni mišići, uključujući interkostalne mišiće između rebara i dijafragme, igraju ključnu ulogu u širenju pluća i sprječavanju kolapsa. Tijekom udisaja ti se mišići skupljaju, šireći prsnu šupljinu i stvarajući negativan pleuralni tlak koji izvlači pluća prema van.

5. Atmosferski tlak:Atmosferski tlak izvan tijela viši je od pleuralnog tlaka unutar prsne šupljine. Ta razlika tlaka stvara silu koja gura pluća prema van, pomažući u održavanju njihovog širenja.

Radeći zajedno, ti čimbenici osiguravaju da pluća ostanu proširena, omogućujući učinkovitu izmjenu plinova tijekom disanja bez kolapsa.