Što je središnji prstenasti rascjep diska L4-5?

Središnji prstenasti rascjep diska L4-5 odnosi se na specifičnu vrstu ozljede ili oštećenja koja se javlja na intervertebralnom disku smještenom između četvrtog i petog lumbalnog kralješka (L4 i L5) u donjem dijelu leđa. Intervertebralni disk je fibrokartilaginozna struktura koja djeluje kao jastuk i amortizer između susjednih kralježaka.

U središnjem anularnom puknuću, vanjski sloj diska, poznat kao annulus fibrosus, razvija puknuće ili puknuće u središnjem dijelu. Annulus fibrosus sastoji se od koncentričnih slojeva čvrstih kolagenih vlakana koja obično obavijaju želatinastu tvar zvanu nucleus pulposus. Kada dođe do središnjeg anularnog pukotina, nucleus pulposus može se izbočiti ili hernirati kroz oslabljeno područje anulusa, što dovodi do različitih simptoma i potencijalne iritacije korijena živca.

Središnja anularna pukotina diska L4-5 može biti posljedica raznih čimbenika, uključujući:

Ponavljajući mehanički stres ili naprezanje donjeg dijela leđa.

Trauma ili ozljeda kralježnice, poput pada ili nezgode.

Starosne degenerativne promjene u kralježnici, koje dovode do slabljenja struktura diska.

Izbočenje ili hernija nucleus pulposusa može utjecati na okolne korijene živaca, uzrokujući simptome kao što su bol u donjem dijelu leđa, bol koja se širi u stražnjicu ili noge (išijas), utrnulost, trnci, slabost u zahvaćenim udovima i poteškoće s određenim pokretima. Specifični simptomi ovise o mjestu i težini pukotine te stupnju zahvaćenosti korijena živca. U nekim slučajevima središnje prstenaste pukotine mogu dovesti do degeneracije diska i potencijalno doprinijeti stanjima poput spinalne stenoze ili kronične boli u leđima ako se ne liječe ili neodgovarajuće zbrinu.

Dijagnoza središnjeg anularnog pukotina diska L4-5 obično uključuje temeljitu anamnezu, fizički pregled i slikovne studije kao što je MRI (magnetska rezonancija). Mogućnosti liječenja mogu varirati ovisno o stanju pojedinca i mogu uključivati ​​konzervativne mjere poput lijekova protiv bolova, fizikalne terapije, modifikacije aktivnosti i spinalnih injekcija. U teškim slučajevima može biti potrebna kirurška intervencija kako bi se popravio rastrgani prsten i smanjio pritisak na zahvaćene korijene živaca.