Opišite rutinska mjerenja koja bi zdravstveni radnici koristili za praćenje trovanja krvi?

Praćenje trovanja krvi, također poznatog kao sepsa, uključuje nekoliko rutinskih mjerenja koja zdravstveni radnici koriste za procjenu stanja pacijenta i praćenje njihovog napretka. Evo nekih ključnih mjerenja:

1. Vitalni znakovi:

- Temperatura: Vrućica, obično iznad 38°C (100,4°F), čest je znak infekcije.

- Puls: Ubrzan rad srca (tahikardija), često preko 90 otkucaja u minuti (bpm), može ukazivati ​​na sepsu.

- Brzina disanja: Povećana frekvencija disanja (tahipneja), obično iznad 20 udisaja u minuti, može biti znak respiratornog distresa.

- Krvni tlak: Nizak krvni tlak (hipotenzija) može se pojaviti kod teške sepse.

2. Broj bijelih krvnih stanica (WBC) i diferencijal:

- Ukupni broj leukocita: Visok ili nizak broj leukocita može ukazivati ​​na infekciju.

- Diferencijalni broj leukocita: Specifične vrste bijelih krvnih stanica, kao što su neutrofili i limfociti, mogu pružiti informacije o vrsti infekcije.

3. Hemokulture:

- Uzimaju se uzorci krvi na kulturu i identificiraju uzročni mikroorganizam odgovoran za infekciju.

4. C-reaktivni protein (CRP) i prokalcitonin:

- CRP: Ovaj upalni marker se povećava kao odgovor na infekciju.

- Prokalcitonin: Prekursor hormona koji može ukazivati ​​na bakterijsku infekciju i često se koristi za razlikovanje bakterijskih od virusnih infekcija.

5. Laktat:

- Povišene razine laktata u krvi mogu biti znak hipoksije tkiva, slabe perfuzije i teške sepse.

6. Plinska analiza arterijske krvi:

- Mjeri razine kisika i ugljičnog dioksida u arterijskoj krvi, što može otkriti respiratorni distres ili acidobazne neravnoteže.

7. Testovi funkcije jetre (LFT) i testovi funkcije bubrega (KFT):

- Ovim se pretragama procjenjuje rad jetre i bubrega, koji mogu biti zahvaćeni sepsom.

8. Studije koagulacije:

- Sepsa može promijeniti koagulaciju, pa se testovi kao što su protrombinsko vrijeme (PT), međunarodni normalizirani omjer (INR) i broj trombocita prate kako bi se procijenio rizik od krvarenja i funkcija zgrušavanja.

9. Ravnoteža tekućine:

- Strogo praćenje unosa i izlaza tekućine ključno je za održavanje odgovarajuće perfuzije tkiva i sprječavanje preopterećenja tekućinom.

10. Zasićenost kisikom (SpO2):

- Pulsna oksimetrija koristi se za praćenje razine zasićenosti krvi kisikom, jer sepsa može dovesti do smanjene oksigenacije.

11. Središnji venski tlak (CVP):

- U kritično bolesnih pacijenata CVP se prati kako bi se procijenio status tekućine i usmjerilo reanimaciju tekućinom.

Zdravstveni radnici prate ove i druge parametre u redovitim intervalima, često svaki sat u kritičnim slučajevima, kako bi pratili promjene u stanju pacijenta i prilagodili svoj plan liječenja u skladu s tim. Rano otkrivanje i agresivno liječenje sepse ključni su za poboljšanje ishoda bolesnika.