Što je rezidualna paraliza?
Uzroci
Uzroci rezidualne paralize mogu se pripisati čimbenicima koji se odnose na same neuromuskularne blokatore, pacijenta i operaciju.
Čimbenici vezani uz pacijenta
Čimbenici povezani s pacijentom koji mogu pridonijeti rezidualnoj paralizi uključuju:
* Kritična bolest: Bolesnici s teškim bolestima ili sepsom imaju veću vjerojatnost da će doživjeti zaostalu paralizu.
* Napredna dob: Stariji pacijenti mogu imati smanjenu mišićnu masu, što ih čini osjetljivijima na rezidualnu paralizu.
* Pretilost: Pretili pacijenti mogu imati povećanu osjetljivost na neuromuskularne blokatore.
* Neravnoteža elektrolita: Hipokalijemija, hipermagnezijemija i hipokalcemija mogu povećati rizik od rezidualne paralize.
* Oštećenje jetre ili bubrega: Bolesnici s disfunkcijom jetre ili bubrega mogu imati poteškoća s metaboliziranjem i izlučivanjem neuromuskularnih blokatora, što dovodi do povećanog rizika od rezidualne paralize.
Kirurški čimbenici
Čimbenici povezani sa samom operacijom koji mogu povećati rizik od rezidualne paralize uključuju:
* Vrsta operacije: Kirurški zahvati koji uključuju značajnu retrakciju ili manipulaciju mišića vjerojatnije će uzrokovati zaostalu paralizu.
* Trajanje operacije: Dulje operacije povećavaju rizik od rezidualne paralize.
* Upotreba više neuromuskularnih blokatora: Korištenje različitih neuromuskularnih blokatora tijekom operacije može povećati rizik od rezidualne paralize.
* Prekomjerna uporaba neuromuskularnih blokatora: Korištenje više od preporučene doze neuromuskularnih blokatora povećava rizik od rezidualne paralize.
* Brzo poništavanje neuromuskularne blokade: Prebrzo poništavanje neuromuskularne blokade može dovesti do rezidualne paralize.
Čimbenici rizika
Identificirani su sljedeći čimbenici rizika za rezidualnu neuromuskularnu blokadu:
* Upotreba dugodjelujućih neuromuskularnih blokatora
* Produljeno trajanje operacije
* Niska tjelesna temperatura
* Hipokalijemija
* Hipermagnezijemija
* Neuromuskularni poremećaji
* Kritična bolest
* Pretilost
* Bolesti jetre
* Bolesti bubrega
* Interakcije lijekova
Klinički značaj
Rezidualna paraliza je od kliničkog značaja jer može dovesti do:
* Respiratorne komplikacije: Zaostala paraliza respiratornih mišića može dovesti do atelektaze, upale pluća i zatajenja disanja.
* Produljena mehanička ventilacija: Zaostala paraliza može produljiti potrebu za mehaničkom ventilacijom, povećavajući rizik od komplikacija kao što je upala pluća povezana s ventilatorom.
* Povećan rizik od padova: Zaostala paraliza donjih ekstremiteta može povećati rizik od pada, osobito kod starijih bolesnika.
* Teško odvikavanje od mehaničke ventilacije: Zaostala paraliza respiratornih mišića može otežati odvikavanje bolesnika od mehaničke ventilacije.
* Povećan rizik od pobolijevanja i smrtnosti: Rezidualna paraliza može povećati rizik od morbiditeta i mortaliteta kod kirurških pacijenata.
Upravljanje
Liječenje rezidualne paralize uključuje:
* Prevencija: Minimiziranje čimbenika rizika za rezidualnu paralizu, uključujući korištenje kratkodjelujućih neuromuskularnih blokatora, izbjegavanje prekomjernih doza i osiguravanje odgovarajućeg preokreta neuromuskularne blokade.
* Liječenje: Ako je prisutna rezidualna paraliza, treba je liječiti neostigminom ili drugim inhibitorima acetilkolinesteraze.
Zaključak
Rezidualna paraliza je potencijalno ozbiljna komplikacija neuromuskularne blokade. Važno je biti svjestan čimbenika rizika za rezidualnu paralizu i poduzeti korake za smanjenje njezine pojave. Rezidualna paraliza može se učinkovito liječiti neostigminom ili drugim inhibitorima acetilkolinesteraze.
