Kako se dijagnosticira dispraksija?
1. Početna procjena:
- Roditelji ili skrbnici mogu izraziti zabrinutost o djetetovim motoričkim vještinama, koordinaciji i poteškoćama u učenju pedijatru ili pružatelju primarne zdravstvene skrbi.
2. Povijest razvoja:
- Zdravstveni djelatnik uzima detaljnu razvojnu povijest, uključujući informacije o djetetovim motoričkim prekretnicama, razvoju govora, društvenim interakcijama i bilo kakvim problemima u razvoju.
3. Fizikalni i neurološki pregled:
- Obavlja se fizikalni i neurološki pregled kako bi se isključila bilo kakva temeljna medicinska stanja koja mogu pridonijeti djetetovim poteškoćama.
4. Standardizirano testiranje:
- Mogu se provoditi standardizirane razvojne procjene ili testovi za procjenu djetetovih motoričkih sposobnosti, koordinacije, kognitivnih sposobnosti i jezičnih vještina. Ovi testovi pomažu kvantificirati djetetove snage i slabosti.
5. Procjena radne terapije:
- Radni terapeut provodi sveobuhvatnu procjenu djetetovih motoričkih sposobnosti, koordinacije, senzorne obrade i sposobnosti samoposluživanja. Procjena uključuje promatranje djetetove izvedbe u različitim zadacima i može uključivati standardizirane procjene specifične za motoričke vještine.
6. Psihološka i obrazovna evaluacija:
- Psiholog ili stručnjak za obrazovanje može provesti procjene kako bi procijenio djetetove kognitivne sposobnosti, poteškoće u učenju i emocionalno blagostanje. To pomaže u prepoznavanju svih pratećih stanja koja mogu utjecati na razvoj djeteta.
7. Diferencijalna dijagnoza:
- Zdravstveni djelatnici rade zajedno kako bi isključili druga stanja sa sličnim simptomima, poput cerebralne paralize, poremećaja autističnog spektra ili poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD).
8. Timska rasprava i dijagnoza:
- Tim stručnjaka uključenih u procjenu djeteta sastaje se kako bi razgovarali o nalazima, surađivali na dijagnozi i izradili individualizirani plan intervencije.
9. Uključivanje roditelja i djece:
- Roditelji i dijete su aktivno uključeni u dijagnostički proces, svojim uvidima i iskustvima pridonose ispravnoj procjeni.
10. Praćenje i praćenje:
- Preporučuju se redoviti kontrolni pregledi i kontinuirano praćenje kako bi se pratio napredak djeteta i prema potrebi prilagodio plan intervencije.
Važno je napomenuti da dijagnostički postupak za dispraksiju može varirati ovisno o zdravstvenom sustavu, dobi djeteta i dostupnosti stručnjaka. Rano prepoznavanje i dijagnoza ključni su za pružanje odgovarajućih intervencija i podrške kako bi se osobama s dispraksijom pomoglo da prevladaju svoje izazove.
