Kako se dijagnosticira lupus?
Lupus, autoimuna bolest koja uzrokuje upalu zglobova, kože, bubrega i drugih organa, teško je dijagnosticirati zbog preklapanja simptoma s drugim bolestima i različitih manifestacija bolesti. Međutim, kombinacija kliničke procjene, krvnih pretraga, slikovnih pretraga i biopsija pomaže identificirati i potvrditi prisutnost lupusa. Evo nekoliko ključnih dijagnostičkih metoda:
1. Povijest bolesti i fizički pregled :
- Pružatelj zdravstvenih usluga prikuplja informacije o pacijentovim simptomima, povijesti bolesti i obiteljskoj povijesti.
- Fizičkim pregledom provjeravaju se znakovi lupusa kao što su oticanje zglobova, kožni osip, čirevi u ustima ili abnormalnosti bubrega.
2. Pretrage krvi :
- Kompletna krvna slika (KKS) može pokazati niske razine crvenih krvnih stanica (anemija), bijelih krvnih stanica ili trombocita.
- Brzina sedimentacije eritrocita (ESR) i C-reaktivni protein (CRP):Povišene razine ukazuju na upalu u tijelu.
- Antinuklearna protutijela (ANA):prisutnost ANA česta je kod lupusa, iako sama pozitivna ANA ne potvrđuje lupus.
- Anti-dsDNA antitijela:Ova antitijela su vrlo specifična za lupus, a nalaze se u oko 50% ljudi s tom bolešću.
- Ostali testovi na antitijela:Anti-Smith (anti-Sm), anti-Ro i anti-La antitijela pomažu identificirati specifične vrste lupusa.
3. Testovi funkcije bubrega :
- Pretrage krvi i urina procjenjuju funkciju bubrega, jer lupus može utjecati na bubrege.
4. Slikovni testovi :
- X-zrake, CT ili MRI mogu otkriti oštećenje zglobova, probleme s plućima ili zahvaćenost drugih organa.
5. Biopsija :
- U nekim slučajevima može biti potrebna biopsija zahvaćenog tkiva, poput kože ili bubrega, kako bi se potvrdila dijagnoza.
Važno je napomenuti da dijagnosticiranje lupusa često uključuje proces eliminacije i kontinuiranog praćenja jer simptomi mogu rasti i nestajati. Suradnja između liječnika, specijalista i pravilna interpretacija rezultata pretraga ključni su za točno dijagnosticiranje i liječenje lupusa.
