Na što se odnosi pojam kontrola infekcije?
Prakse kontrole infekcije uključuju:
1. Standardne mjere opreza: Ovo su temeljne mjere opreza koje se primjenjuju na sve interakcije s pacijentima bez obzira na to je li poznato ili se sumnja da imaju zaraznu bolest. Oni uključuju higijenu ruku, osobnu zaštitnu opremu (PPE) kao što su rukavice, ogrtači i maske, sigurne prakse ubrizgavanja te pravilno rukovanje i odlaganje medicinskog otpada.
2. Mjere opreza pri izolaciji: Za bolesnike s poznatom ili sumnjom na zaraznu bolest provode se posebne mjere izolacije ovisno o načinu prijenosa infekcije. To može uključivati smještaj pacijenta u privatnu sobu, ograničenje kretanja i pojačane zahtjeve za osobnu zaštitnu opremu za zdravstvene radnike.
3. Čišćenje i dezinfekcija okoliša: Redovito čišćenje i dezinfekcija prostora za njegu pacijenata, opreme i površina ključni su za sprječavanje prijenosa infekcija. Zdravstvene ustanove slijede posebne protokole i smjernice kako bi osigurale da su ta područja pravilno dezinficirana.
4. Obrazovanje i obuka: Zdravstveni djelatnici educirani su i obučeni o načelima i praksi kontrole infekcije kako bi se osiguralo da razumiju i pridržavaju se preporučenih protokola. To uključuje obuku o pravilnoj higijeni ruku, korištenju OZO i drugim mjerama za prevenciju infekcija.
5. Nadzor i praćenje: Zdravstvene ustanove provode programe nadzora za praćenje i otkrivanje stopa i trendova HAI. To omogućuje brzu identifikaciju i odgovor na potencijalna izbijanja ili klastere infekcija.
6. Antimikrobno upravljanje: Programi kontrole infekcija naglašavaju važnost odgovarajuće uporabe antibiotika i antimikrobnog upravljanja kako bi se spriječila otpornost na antibiotike. To uključuje promicanje razumne uporabe antibiotika, odabir odgovarajućeg antibiotika za specifične infekcije i praćenje uzoraka otpornosti na antibiotike.
Pridržavanjem praksi i protokola za kontrolu infekcija, zdravstvene ustanove mogu značajno smanjiti rizik od infekcija i povećati sigurnost pacijenata i zdravstvenih radnika.
