Koji se laboratorijski test uzima za dijagnosticiranje infekcije?
Laboratorijski testovi igraju ključnu ulogu u dijagnosticiranju infekcije analizom različitih uzoraka, poput krvi, urina ili tkiva, kako bi se utvrdila prisutnost i vrsta uzročnika infekcije. Evo nekih uobičajenih laboratorijskih testova koji se koriste za dijagnosticiranje infekcija:
1. Kompletna krvna slika (KKS):
- CBC mjeri razine različitih krvnih stanica, uključujući crvene krvne stanice, bijele krvne stanice (WBC) i trombocite. Infekcije često uzrokuju promjene u broju leukocita, kao što je povećanje ukupnog broja leukocita ili promjene u određenim vrstama leukocita (neutrofili, limfociti, itd.).
2. Diferencijalni broj leukocita:
- Ovaj test pruža detaljnu analizu različitih vrsta leukocita, pomažući u prepoznavanju specifičnih obrazaca povezanih s određenim infekcijama. Na primjer, visok broj neutrofila može ukazivati na bakterijsku infekciju, dok povećanje limfocita može ukazivati na virusnu infekciju.
3. Hemokultura:
- Hemokultura uključuje uzimanje uzorka krvi i njegovo inkubiranje u posebnom mediju kulture kako bi se omogućio rast bakterija ili gljivica. Pozitivne hemokulture mogu identificirati specifični mikroorganizam koji uzrokuje infekciju.
4. Urinokultura:
- Radi se urinokultura kako bi se otkrile i identificirale bakterije ili gljivice prisutne u urinu. Obično se koristi za dijagnosticiranje infekcija mokraćnog sustava (IMS).
5. Kultura sputuma:
- Kultura sputuma analizira uzorak iskašljane sluzi iz pluća kako bi se identificirale respiratorne infekcije, poput upale pluća ili bronhitisa.
6. Kultura grla:
- Kultura grla se radi brisom stražnjeg dijela grla kako bi se otkrile bakterije, kao što su Streptococcus pyogenes (streptokok u grlu) ili Neisseria gonorrhea (gonoreja).
7. Kultura stolice:
- Kultura stolice pomaže identificirati bakterije ili parazite u stolici, pomažući u dijagnozi gastrointestinalnih infekcija, uključujući trovanje hranom i dizenteriju.
8. Kultura rana:
- U slučaju inficiranih rana, uzima se uzorak s mjesta rane radi kulture i identifikacije uzročnika mikroorganizma.
9. Serološki testovi:
- Serološki testovi mjere prisutnost protutijela koja proizvodi imunološki sustav kao odgovor na infekciju. Ovi testovi uključuju enzimski imunološki test (ELISA) i imunofluorescentni test (IFA) za otkrivanje specifičnih protutijela protiv određenih patogena.
10. Izravni testovi za otkrivanje antigena:
- Testovi za otkrivanje antigena izravno identificiraju prisutnost antigena, koji su molekule povezane s određenim patogenima. Brzi antigenski testovi obično se koriste za dijagnosticiranje infekcija kao što su gripa, respiratorni sincicijski virus (RSV) i COVID-19.
11. Testovi amplifikacije nukleinskih kiselina (NAAT):
- NAAT, kao što je lančana reakcija polimeraze (PCR), pojačavaju i detektiraju nukleinske kiseline (DNA ili RNA) infektivnih agenasa, omogućujući vrlo osjetljivu i specifičnu detekciju patogena. NAAT-ovi se široko koriste za dijagnosticiranje virusnih infekcija, uključujući HIV, hepatitis i COVID-19.
Specifični laboratorijski testovi koji se preporučuju za dijagnosticiranje infekcije ovise o vrsti i sumnji na izvor infekcije, pacijentovim simptomima i kliničkoj prosudbi liječnika.
