Što uzrokuje širenje infekcija?
Infekcije se primarno šire različitim načinima prijenosa, omogućujući mikroorganizmima da pređu iz izvora ili rezervoara do osjetljivog domaćina. Nekoliko čimbenika doprinosi širenju infekcije:
Kontaktni prijenos: Ova vrsta prijenosa događa se kada zaražena osoba ili kontaminirana površina izravno kontaktira drugu osobu. Može se dalje klasificirati u:
1. Izravan kontakt: Prijenos fizičkim kontaktom, poput dodira, poljupca ili dijeljenja tjelesnih tekućina. Primjeri uključuju spolno prenosive infekcije (SPI), respiratorne infekcije poput gripe i neke kožne infekcije.
2. Neizravni kontakt: Prijenos putem kontakta s kontaminiranim predmetima, površinama ili materijalima. Na primjer, dodirivanje kvaka, ručki, tipkovnica ili drugih površina kontaminiranih uzročnicima infekcije može dovesti do širenja bakterija ili virusa.
Prijenos zrakom: Neki se mikroorganizmi mogu širiti zrakom u sitnim respiratornim kapljicama ili česticama u zraku koje nastaju tijekom kašljanja, kihanja, razgovora ili čak disanja. Kada ih udahne osjetljiva osoba, te kapljice mogu izazvati infekcije. Prijenos zrakom uobičajen je za bolesti kao što su tuberkuloza (TB), ospice i vodene kozice.
Fomite prijenos: Neživi predmeti ili površine kontaminirane uzročnicima zaraze i koje mogu prenijeti infekcije nazivaju se fomiti. Primjeri uključuju igračke, posuđe, odjeću, posteljinu, medicinske instrumente ili čak novčanice. Infekcije se mogu proširiti kada netko dotakne ili rukuje kontaminiranim fomitima i nakon toga dotakne svoje lice ili sluznicu.
Vektorski prijenos: Određene infekcije oslanjaju se na vektore, poput insekata ili životinja, za prijenos infekcije s jednog domaćina na drugog. Primjeri vektorskih bolesti uključuju malariju, denga groznicu, žutu groznicu i lajmsku bolest, gdje komarci, krpelji ili drugi vektori prenose patogene tijekom hranjenja krvlju.
Prijenos vodom: Konzumacija ili kontakt s kontaminiranom vodom može širiti infekcije. Patogeni mikroorganizmi mogu ući u izvore vode, kao što su rijeke, jezera ili podzemne vode, kroz kanalizaciju, poljoprivredni otpad ili životinjski otpad. Infekcije koje se prenose vodom uključuju koleru, trbušni tifus i gastroenteritis.
Prijenos hranom: Infekcije se mogu širiti gutanjem kontaminirane hrane ili pića. To se može dogoditi zbog nepravilnog rukovanja hranom, skladištenja i pripreme, što omogućuje razmnožavanje bakterija, virusa ili parazita i kontaminaciju prehrambenih proizvoda. Uobičajene infekcije koje se prenose hranom uključuju salmonelozu, E. coli i norovirus.
Prijenos krvlju: Infekcije koje se prenose kontaktom sa zaraženom krvlju ili tjelesnim tekućinama uključuju HIV, hepatitis B (HBV) i hepatitis C (HCV). To se može dogoditi transfuzijom krvi, dijeljenjem igala ili oštrih predmeta ili kontaktom s otvorenim ranama ili sluznicama.
Zoonotski prijenos: Zoonoze su infekcije koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude. Zoonotski prijenos može se dogoditi kontaktom sa zaraženim životinjama ili njihovim tjelesnim tekućinama, ugrizima, ogrebotinama ili konzumiranjem zaraženih životinjskih proizvoda. Primjeri uključuju bjesnoću, tularemiju i leptospirozu.
Čimbenici okoliša: Uvjeti okoliša, kao što su loša higijena, neadekvatni sanitarni uvjeti, prenapučenost i ograničen pristup zdravstvenoj skrbi, mogu pridonijeti širenju infekcija olakšavanjem preživljavanja i prijenosa patogena.
