Koji su dijagnostički postupci za HIV?

Dijagnostički postupci za HIV

HIV infekcija može se dijagnosticirati različitim laboratorijskim testovima koji otkrivaju prisutnost HIV protutijela, antigena ili virusnog genetskog materijala (RNA ili DNA) u krvi osobe, oralnoj tekućini ili drugim tjelesnim tekućinama. Specifični testovi koji se koriste mogu varirati ovisno o stadiju infekcije, individualnim okolnostima i dostupnosti metoda testiranja. Evo nekih uobičajenih dijagnostičkih postupaka za HIV:

1. Testovi na antitijela na HIV:

- Brzi test na HIV: Ovo je test na mjestu liječenja koji daje brze rezultate u roku od nekoliko minuta. Otkriva prisutnost protutijela na HIV u uzorcima krvi, oralne tekućine ili sline. Brzi testovi često se koriste za početni probir i mogu se provoditi u različitim okruženjima, uključujući klinike, bolnice i organizacije u zajednici.

- Imunoenzimski test (ELISA): ELISA testovi se obično koriste za potvrdu rezultata brzih testova. Oni otkrivaju prisutnost HIV antitijela u uzorcima krvi i vrlo su osjetljivi i specifični za HIV-1 i HIV-2 antitijela.

2. Testovi kombinacije HIV antigen/protutijelo:

Ovi testovi istovremeno detektiraju i HIV antitijela i p24 antigen, koji je virusni protein proizveden tijekom rane HIV infekcije. Kombinirani testovi pružaju bržu dijagnozu u usporedbi s testovima samo na antitijela i mogu pomoći u prepoznavanju nedavnih HIV infekcija.

3. HIV-1 RNA (virusno opterećenje) Test:

Testiranje virusnog opterećenja mjeri količinu HIV-1 RNA (virusni genetski materijal) u krvi osobe. Koristi se za praćenje napredovanja HIV infekcije, procjenu učinkovitosti liječenja i donošenje informiranih kliničkih odluka. Testiranje virusnog opterećenja također ima ulogu u sprječavanju prijenosa HIV-a s majke na dijete.

4. HIV-1 DNA (provirusna DNA) Test:

Proviralno DNK testiranje mjeri količinu DNK HIV-1 integriranu u DNK zaraženih stanica. Ovaj se test prvenstveno koristi u istraživačkim okruženjima i specijaliziranim kliničkim procjenama.

5. Western blot test:

Western blot test je potvrdni test koji se koristi u nekim okruženjima za pružanje dodatnih dokaza o HIV infekciji kada su početni testovi na antitijela neuvjerljivi ili dvosmisleni. Otkriva specifična HIV protutijela protiv različitih virusnih proteina.

6. Testovi na mjestu liječenja (POCT):

POCT uređaji su prijenosne, samostalne platforme za testiranje koje mogu dati brze rezultate na mjestu skrbi, čak i u postavkama s ograničenim resursima. Dizajnirani su za korištenje izvan tradicionalnih laboratorijskih okruženja, kao što su mobilne klinike ili zdravstveni centri.

7. Testiranje osušene krvne mrlje (DBS):

DBS testiranje uključuje uzimanje male količine krvi na filtar papirnu karticu. Ova se metoda obično koristi za testiranje na HIV kod novorođenčadi, dojenčadi i u okruženjima gdje prikupljanje krvi može biti izazovno ili nesigurno.

Važno je napomenuti da se specifični dijagnostički postupci za HIV mogu razlikovati ovisno o regionalnim protokolima, kliničkim smjernicama i dostupnosti resursa. Dodatno, odgovarajuće savjetovanje i podrška trebali bi pratiti testiranje na HIV kako bi se osiguralo ispravno razumijevanje, tumačenje rezultata i povezanost s uslugama skrbi i liječenja.