Kako je HIV otkriven?
Virus humane imunodeficijencije (HIV), virus koji uzrokuje sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), prepoznat je kao jedan od najznačajnijih globalnih zdravstvenih izazova u modernoj povijesti. Njegovo otkriće i naknadno razumijevanje iz temelja su promijenili područja medicine, javnog zdravstva i samog društva. Evo kratkog pregleda kako je HIV otkriven:
Rana zapažanja: Početkom 1980-ih, skupine neobičnih oportunističkih infekcija i rijetkih karcinoma, kao što su Kaposijev sarkom i Pneumocystis jirovecii pneumonija (PCP), uočene su među prethodno zdravim mladim gay muškarcima u Sjedinjenim Državama i Europi. Ti su slučajevi prkosili tipičnim obrascima i isprva su zbunili medicinsku zajednicu.
Identifikacija novog retrovirusa: Godine 1983. tim predvođen francuskim virolozima Luc Montagnierom, Françoise Barré-Sinoussijem i Jean-Claudeom Chermannom na Institutu Pasteur u Parizu izolirao je novi retrovirus iz biopsije limfnog čvora pacijenta sa sindromom limfadenopatije (LAS), stanjem koje kasnije je postao prepoznat kao jedan od ranih simptoma HIV infekcije. Virus je nazvan virus povezan s limfadenopatijom (LAV).
Neovisno otkriće i potvrda: Otprilike u isto vrijeme, istraživački tim predvođen američkim virologom Robertom Gallom na Nacionalnom institutu za rak (NCI) u Bethesdi, Maryland, također je istraživao moguću virusnu etiologiju AIDS-a. Godine 1984. Gallov tim izvijestio je o izolaciji virusa, koji su nazvali ljudski T-limfotropni virus tipa III (HTLV-III), od pacijenata s AIDS-om i stanjima prije AIDS-a.
Kontroverze oko podrijetla virusa: U početku je došlo do spora između francuskog i američkog istraživačkog tima oko toga tko bi trebao biti zaslužan za otkriće virusa HIV-a. Međutim, naknadne genetske analize otkrile su da su virusi koje su obje skupine izdvojile vrlo slični, ako ne i identični. Na kraju je 1987. Međunarodni odbor za taksonomiju virusa (ICTV) označio virus kao virus humane imunodeficijencije (HIV).
Identifikacija HIV-1 i HIV-2: Daljnja istraživanja dovela su do identifikacije dva različita soja HIV-a:HIV-1 i HIV-2. HIV-1 je rašireniji i agresivniji soj, odgovoran za veliku većinu infekcija HIV-om u svijetu. HIV-2 je rjeđi i uglavnom se nalazi u zapadnoj Africi.
Tekuće istraživanje i napredak: Od njegovog otkrića, opsežni istraživački napori su posvećeni razumijevanju HIV-a, njegovog prijenosa, patogeneze i liječenja. Razvoj učinkovitih antiretrovirusnih terapija (ART) transformirao je HIV infekciju iz terminalne bolesti u kronično stanje koje se može kontrolirati. Međutim, istraživanja su i dalje usmjerena na razvoj lijeka za HIV, razumijevanje virusnih rezervoara i latencije, te rješavanje tekućih izazova, uključujući potrebu za pristupačnom i pristupačnom zdravstvenom skrbi i prevencijom novih infekcija.
Otkriće HIV-a imalo je dubok utjecaj na globalno zdravlje, dovodeći do značajnog napretka u virologiji, imunologiji i razvoju tretmana koji spašavaju život. Kontinuirano istraživanje i međunarodna suradnja ključni su za učinkovito rješavanje tekuće pandemije HIV-a i poboljšanje života pogođenih pojedinaca diljem svijeta.
