Da li ELISA otkriva prisutnost HIV-a?

Imunoenzimski test (ELISA) može se koristiti za otkrivanje prisutnosti HIV-a. Točnije, obično se koristi za otkrivanje protutijela protiv HIV-1 i HIV-2 u ljudskom serumu ili plazmi.

Evo pregleda kako se ELISA koristi za testiranje na HIV:

Oblaganje antigenom:mikrotitarske ploče obložene su antigenima dobivenim iz proteina HIV-a, kao što je glikoprotein ovojnice (gp120, gp41), ili drugim virusnim komponentama.

Dodavanje uzorka:Razrijeđeni testni serum ili uzorci plazme dodaju se u jažice ploče obložene antigenom.

Reakcija antitijelo-antigen:Ako su HIV antitijela prisutna u uzorku, ona će se vezati na odgovarajuće antigene obložene na ploči. Tako nastaje kompleks antigen-antitijelo.

Korak ispiranja:Nevezane tvari, poput viška komponenti uzorka, ispiru se.

Sekundarno antitijelo vezano za enzim:Dodaje se sekundarno antitijelo vezano za enzim specifično za uhvaćena antitijela na HIV. Ovo antitijelo je konjugirano s enzimom, poput peroksidaze hrena (HRP).

Dodavanje supstrata:dodaje se supstrat specifičan za enzim. U prisutnosti HRP dolazi do kolorimetrijske ili fluorescentne reakcije.

Razvoj boje:Nakon određenog perioda inkubacije, supstrat se pretvara u obojeni ili fluorescentni produkt koji se može detektirati i kvantificirati pomoću ELISA čitača.

Tumačenje rezultata:Mjeri se optička gustoća (OD) ili intenzitet fluorescencije kako bi se procijenila količina zarobljenih HIV protutijela u uzorku. Pozitivan rezultat ukazuje na prisutnost protutijela na HIV, što ukazuje na moguću infekciju HIV-om. Granična vrijednost je definirana kako bi se razlikovali pozitivni i negativni rezultati.

ELISA se naširoko koristi u probiru i dijagnostici HIV-a jer pruža relativno jednostavnu, točnu i osjetljivu metodu za otkrivanje antitijela na HIV. Međutim, treba napomenuti da rezultati ELISA testa ponekad mogu zahtijevati dodatnu potvrdu dodatnim testovima, kao što je Western blot ili testiranje virusnog opterećenja, kako bi se osigurala točnost dijagnoze.