Kako se žene testiraju na spolno prenosive bolesti?
1. Test urina :Uzorak urina se prikuplja i analizira na prisutnost određenih bakterija ili virusa koji uzrokuju spolno prenosive bolesti, kao što su klamidija, gonoreja i trihomonas.
2. Krvni test :Može se uzeti uzorak krvi kako bi se otkrila antitijela koja proizvodi imunološki sustav kao odgovor na spolno prenosivu bolest. Krvni testovi mogu otkriti sifilis, HIV, hepatitis B i neke druge infekcije.
3. Test brisa (cervikalni ili vaginalni) :Liječnik koristi mekani obrisak za uzimanje stanica iz vrata maternice ili vagine. Uzorak brisa zatim se testira na infekcije kao što su klamidija, gonoreja, herpes simplex virus (HSV), humani papiloma virus (HPV) i trihomonas.
4. Pregled zdjelice :Tijekom pregleda zdjelice, zdravstveni djelatnik vizualno pregledava vanjske genitalije, vaginu i cerviks radi bilo kakvih znakova infekcije ili abnormalnosti. Spekulum se koristi za nježno razmicanje vaginalnih stijenki, omogućujući davatelju usluge da izbliza pogleda grlić maternice.
5. Endocervikalna kultura :U nekim slučajevima, pružatelj zdravstvenih usluga može uzeti uzorak cervikalne sluzi pomoću posebne četkice za testiranje na specifične bakterije, poput klamidije ili gonoreje.
6. Rektalni brisevi ili brisevi grla :Ako simptomi sugeriraju da bi spolno prenosiva bolest mogla biti prisutna u rektumu ili grlu, mogu se uzeti brisevi iz tih područja za testiranje.
7. Brzi testovi na mjestu liječenja :Neke klinike ili pružatelji zdravstvenih usluga mogu ponuditi brze testove na licu mjesta koji daju brze rezultate za određene spolno prenosive bolesti, kao što su HIV ili klamidija. Ovi se testovi mogu napraviti pomoću uzoraka krvi, urina ili brisa.
Važno je napomenuti da određeni preporučeni testovi mogu varirati ovisno o simptomima pojedinca, čimbenicima rizika i prosudbi liječnika. Redovito testiranje na spolno prenosive bolesti ključno je za rano otkrivanje i pravodobno liječenje, osobito za osobe koje su spolno aktivne ili imaju više spolnih partnera.
