Kako se virus herpesa može širiti ako je u stanju mirovanja i nikada nije izbio?
Virusi herpesa, kao što su herpes simplex virus (HSV-1 i HSV-2) i virus varicella-zoster (VZV), mogu se širiti čak i ako su u stanju mirovanja i nikada nisu izazvali izbijanje. Evo nekoliko načina na koje se herpes virusi mogu širiti u fazi mirovanja:
1. Reaktivacija iz latencije:Herpes virusi mogu ležati uspavani u živčanim stanicama zaražene osobe nakon početne infekcije. Čak i bez vidljivih simptoma ili aktivnih lezija, virus se može povremeno reaktivirati i izlučiti, potencijalno prenoseći infekciju na druge.
2. Asimptomatsko ispadanje:Neki pojedinci zaraženi virusom herpesa mogu doživjeti razdoblja asimptomatskog ispadanja. U tom razdoblju mogu izlučiti virus bez pokazivanja ikakvih simptoma. Međutim, još uvijek mogu prenijeti virus na druge kroz bliski kontakt, čak i ako nisu svjesni svoje infekcije.
3. Prijenos tijekom latencije:Iako je rjeđi, bilo je slučajeva u kojima su se herpes virusi prenosili s ljudi koji su u latentnoj fazi infekcije. Iako je rizik manji u usporedbi s aktivnim izbijanjem, još uvijek postoji mogućnost prijenosa bliskim kontaktom ili dijeljenjem osobnih predmeta.
4. Neizravan prijenos:Herpes virusi se također mogu prenijeti neizravno preko kontaminiranih predmeta ili površina. Na primjer, dijeljenje predmeta poput ručnika, britvica ili posuđa sa zaraženom osobom koja prenosi virus može dovesti do prijenosa, osobito ako postoje ogrebotine ili otvorene rane.
5. Kongenitalni prijenos:Neki herpes virusi, osobito VZV (virus koji uzrokuje vodene kozice i herpes zoster), mogu se prenijeti sa zaražene trudnice na njezino nerođeno dijete. Kongenitalni prijenos obično se događa tijekom primarne infekcije u trudnoći i može dovesti do ozbiljnih komplikacija za novorođenče.
Važno je napomenuti da iako je prijenos moguć tijekom faze mirovanja, rizik je općenito manji u usporedbi s razdobljima aktivnih izbijanja. Osobe s herpes infekcijom trebaju poduzeti mjere opreza kako bi spriječile širenje virusa, poput prakticiranja sigurnog seksa, izbjegavanja dijeljenja osobnih predmeta i održavanja zahvaćenih područja čistima i pokrivenima. Redoviti liječnički pregledi i razgovori s liječnikom mogu pomoći u upravljanju infekcijom i smanjiti rizik prijenosa.
