Kako rade rendgenske snimke torakalnog otvora?

RTG snimke prsnog koša , također poznat kao cervikotorakalni izlazni rendgen , su niz dijagnostičkih slika koje se koriste za procjenu položaja struktura kostiju i mekog tkiva u torakalnom izlazu, što je područje između baze vrata i vrha prsnog koša. Ove rendgenske snimke pomažu identificirati abnormalnosti poput kompresije ili suženja koje mogu uzrokovati sindrom prsnog otvora (TOS).

Ovdje je pregled načina na koji se obično izvode rendgenske snimke prsnog koša:

1. Priprema za rendgensko snimanje:

- Od osobe se može tražiti da ukloni sav nakit ili odjeću koja bi mogla ometati proces rendgenskog snimanja.

2. Pozicioniranje:

- Osoba stoji leđima naslonjena na uspravni rendgenski uređaj.

- Rendgenski tehničar će ih uputiti da okrenu glavu i vrat pod određenim kutovima kako bi uhvatili tražene prikaze.

3. X-zraka projekcija:

- Zraka X-zraka je fokusirana i centrirana iznad područja torakalnog izlaza.

- Može se napraviti više rendgenskih snimaka, uključujući:

- Anteroposteriorni (AP) prikaz: X-zraka se projicira od naprijed prema natrag.

- Kosi pogledi: Zraka se projicira iz kutnog položaja kako bi se pružila drugačija perspektiva torakalnog izlaza.

4. Snimanje slike:

- Dok rendgenska zraka prolazi kroz tijelo, tehničar upravlja rendgenskim aparatom za snimanje slika.

- X-zrake se snimaju na posebnim rendgenskim filmovima ili digitalnim detektorima, što rezultira slikama torakalnih izlaznih struktura i okolne anatomije.

5. Pregled slike:

- Nakon snimanja rendgenskih snimaka, radiolog ili liječnik tumač procjenjuje slike kako bi utvrdio ima li abnormalnosti.

Rentgenske snimke torakalnog ulaza omogućuju sveobuhvatnu procjenu anatomskih odnosa unutar torakalnog izlaza, uključujući položaj kostiju (npr. vratne kralježnice, rebara i prsne kosti), mišića i drugih mekih tkiva. Slike mogu otkriti različite probleme kao što su kompresija krvnih žila ili živaca, prisutnost dodatnih rebara ili druge strukturne anomalije koje mogu pridonijeti simptomima TOS-a.

Važno je napomenuti da iako rendgenske snimke daju vrijedne informacije, mogu biti potrebni dodatni slikovni testovi ili dijagnostički postupci kako bi se potvrdila dijagnoza i odredio odgovarajući tijek liječenja sindroma torakalnog otvora.