Što bi se dogodilo da nemaš oko?
Ako se osoba rodi bez oka (kongenitalna anoftalmija) ili izgubi oko kasnije u životu (stečena anoftalmija), posljedice i utjecaj na njezine svakodnevne aktivnosti mogu biti značajni. Evo pregleda onoga što bi se moglo dogoditi ako osoba nema oko:
Oštećenje vida :
• Gubitak binokularnog vida :Sposobnost opažanja dubine i 3D vida je pogođena, što otežava točnu procjenu udaljenosti.
• Smanjeno vidno polje :Vidno polje je znatno suženo, ograničavajući opseg onoga što osoba može vidjeti.
• Gubitak perifernog vida :Nedostatak oka eliminira periferni vid na toj strani, povećavajući rizik od nesreća, sudara i poteškoća u snalaženju u prepunim ili složenim okruženjima.
Funkcionalne poteškoće :
• Poremećaji pokreta očiju :Nedostatak oka može dovesti do poteškoća u kontroli pokreta drugog oka, uzrokujući nenamjerne pokrete oka ili nistagmus.
• Ravnoteža i prostorna orijentacija :Nedostatak binokularnog vida utječe na ravnotežu i prostornu orijentaciju, čineći zadatke poput kretanja po stepenicama ili hodanja po neravnom terenu još izazovnijim.
• Percepcija dubine :Odsutnost stereopsije, sposobnosti opažanja dubine, može otežati određivanje udaljenosti i prosuđivanje prostornih odnosa između objekata.
Psihološki i emocionalni utjecaj :
• Samopoštovanje i slika o tijelu :Gubitak oka može utjecati na samopouzdanje i sliku o tijelu, posebno kod pojedinaca koji doživljavaju društvenu stigmu ili negativnu percepciju.
• Socijalna anksioznost :Strah od buljenja ili drugačijeg percipiranja može dovesti do tjeskobe u društvenim situacijama.
• Poteškoće s emocionalnim izražavanjem :Oko igra ključnu ulogu u izražavanju emocija, a njegova odsutnost može drugima otežati tumačenje emocionalnih znakova.
Pomagala za slabovidnost i rehabilitacija:
• Protetsko oko :Umjetno oko ili proteza mogu se koristiti u kozmetičke svrhe za obnavljanje izgleda očne duplje.
• Vizualna pomagala :Posebne naočale, teleskopi ili slabovidni uređaji mogu poboljšati i optimizirati preostali vid na drugom oku.
• Rehabilitacija :Trening orijentacije i mobilnosti, terapija vida i psihološko savjetovanje mogu biti korisni u suočavanju s funkcionalnim i emocionalnim izazovima gubitka vida.
Važno je napomenuti da se osobe koje su slijepe ili slabovidne mogu izvanredno dobro prilagoditi i naučiti nadoknaditi svoje oštećenje vida pomoću različitih strategija i pomoćnih tehnologija. Međutim, točan učinak nepostojanja oka može varirati ovisno o pojedinačnim okolnostima i razini podrške i dostupnih resursa.
