Što su kronične parenhimske promjene mozga?
Kronične parenhimske promjene mozga odnose se na dugotrajne ili trajne promjene u moždanom tkivu, prvenstveno zahvaćajući moždani parenhim. Te se promjene mogu razviti tijekom vremena zbog različitih temeljnih uzroka, uključujući starenje, neurodegenerativne bolesti, cerebrovaskularne nesreće (moždani udar), traumatske ozljede mozga, infekcije ili metaboličke poremećaje. Kronične promjene parenhima mogu obuhvatiti širok raspon strukturnih i funkcionalnih abnormalnosti koje utječu na funkciju mozga i neurokognitivne performanse.
Neke uobičajene kronične promjene parenhima mozga uključuju:
1. Cerebralna atrofija: To se odnosi na generalizirani gubitak volumena moždanog tkiva, često povezan sa starenjem ili neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti. Atrofija može zahvatiti određene regije mozga ili biti raširenija.
2. Leukoencefalopatija: Ovaj izraz opisuje abnormalnosti u bijeloj tvari mozga. Može biti uzrokovan različitim stanjima, kao što su vaskularne bolesti (npr. bolest malih krvnih žila), demijelinizirajući poremećaji (npr. multipla skleroza) ili toksični/metabolički poremećaji. Leukoencefalopatija može poremetiti komunikacijske putove mozga i dovesti do kognitivnih i motoričkih nedostataka.
3. Gliotični ožiljci: Nakon ozljede ili bolesti mozga, oštećeni neuroni i aksoni mogu biti zamijenjeni glijalnim stanicama, prvenstveno astrocitima. Ovaj reaktivni proces poznat je kao glioza ili gliotični ožiljci. Iako može imati zaštitnu ili regenerativnu funkciju, prekomjerna glioza može spriječiti regeneraciju neurona i pridonijeti kroničnoj disfunkciji mozga.
4. Lakunarni infarkti: To su male, ishemijske lezije uzrokovane okluzijom malih penetrantnih arterija u mozgu. Lacunarni infarkti česti su u dubokim moždanim strukturama i mogu se akumulirati tijekom vremena, što dovodi do kognitivnog oštećenja, osobito kod starijih osoba ili onih s vaskularnim čimbenicima rizika.
5. Naslage hemosiderina: Hemosiderin je pigment koji sadrži željezo koji se može akumulirati u moždanom tkivu nakon epizoda intracerebralnog krvarenja, kao što je hemoragijski moždani udar. Naslage hemosiderina mogu postojati i doprinijeti kroničnoj upali i neurotoksičnosti.
6. Encefalomalacija: Encefalomalacija se odnosi na omekšavanje ili ukapljivanje moždanog tkiva, što je često posljedica ishemijske ozljede (npr. moždanog udara) ili traume. Može dovesti do stvaranja cističnih lezija ili šupljina u mozgu.
Ove kronične promjene parenhima mogu imati značajne implikacije na funkciju mozga, ovisno o mjestu, težini i temeljnom uzroku. Mogu se manifestirati kao kognitivni deficiti, motorička oštećenja, senzorni poremećaji ili različiti neurološki simptomi, pridonoseći kliničkoj prezentaciji neuroloških poremećaja i bolesti.
Dijagnosticiranje kroničnih promjena parenhima obično uključuje tehnike neuroslikanja kao što je magnetska rezonancija (MRI), koja pruža detaljan prikaz anatomije mozga i može otkriti strukturne abnormalnosti. Kompjuterizirana tomografija (CT) također se može koristiti za vizualizaciju određenih promjena, osobito onih povezanih s kalcifikatima ili hemoragičnim lezijama.
Pristupi liječenju kroničnih promjena parenhima razlikuju se ovisno o temeljnom uzroku i usmjereni su na specifičnu bolest ili stanje koje je odgovorno za promjene. Rana dijagnoza, upravljanje čimbenicima rizika i odgovarajuće intervencije mogu pomoći u ublažavanju ili usporavanju progresije parenhimskih promjena, očuvanju funkcije mozga i poboljšanju ishoda pacijenata.
