Što je trombolitička terapija?

Trombolitička terapija, također poznata kao terapija razbijanja ugrušaka ili fibrinolitička terapija, medicinski je tretman čiji je cilj otapanje krvnih ugrušaka (tromba) koji blokiraju protok krvi u krvnoj žili. Uključuje upotrebu lijekova koji se nazivaju trombolitički agensi ili fibrinolitički agensi. Ovi lijekovi djeluju tako da razgrađuju fibrinske niti koje drže ugrušak zajedno, dopuštajući ugrušku da se otopi i obnovi protok krvi.

Trombolitička terapija prvenstveno se koristi za liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara, stanja u kojem krvni ugrušak blokira arteriju u mozgu, što dovodi do poremećaja opskrbe krvlju i mogućeg oštećenja mozga. Također se može koristiti za liječenje srčanih udara uzrokovanih krvnim ugrušcima u koronarnim arterijama, duboke venske tromboze (DVT) i plućne embolije (PE).

Najčešće korišteni trombolitici uključuju:

1. Tkivni aktivator plazminogena (tPA):tPA je najčešće korišten trombolitički agens. Djeluje tako što pretvara plazminogen, neaktivni protein prisutan u krvi, u plazmin, koji je aktivni enzim koji razgrađuje fibrin.

2. Urokinaza:Urokinaza je još jedan trombolitički agens koji se dobiva iz stanica ljudskih bubrega. Djeluje tako da izravno aktivira plazminogen u formiranje plazmina.

3. Streptokinaza:Streptokinaza je trombolitički agens koji se dobiva iz bakterija. Djeluje tako što aktivira kaskadu reakcija koje u konačnici dovode do pretvorbe plazminogena u plazmin.

Trombolitička terapija obično se primjenjuje intravenozno (IV) izravno u krvotok. Nakon infuzije, trombolitik cirkulira tijelom i dolazi do mjesta ugruška. Vrijeme potrebno da se ugrušak otopi može varirati od minuta do sati.

Međutim, važno je napomenuti da trombolitička terapija nije bez rizika. Može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući krvarenje, osobito u mozgu, i povećan rizik od moždanog udara. Stoga je ključno da se trombolitička terapija provodi pod pažljivim liječničkim nadzorom i samo kada potencijalna korist nadmašuje rizike.