Što su in vivo i vitro nuklearna medicina?
In Vivo testovi :
In vivo testovi uključuju davanje radioaktivnih obilježivača ili radiofarmaceutika u živi organizam, obično ljudskog pacijenta, za procjenu fizioloških procesa, dijagnosticiranje bolesti ili praćenje odgovora na liječenje. Ovi se testovi izvode izravno u tijelu.
Primjeri in vivo testova u nuklearnoj medicini uključuju:
1. Scintigrafija kostiju :Radioaktivni tragač ubrizgava se u krvotok kako bi se procijenio metabolizam kostiju i otkrile abnormalnosti kao što su prijelomi, infekcije ili tumori.
2. Snimanje perfuzije miokarda :Radioaktivni tragač se ubrizgava kako bi se procijenio protok krvi u srčanom mišiću i identificirala područja smanjene perfuzije, što može ukazivati na bolest koronarne arterije.
3. Skeniranje bubrega :Radioaktivni tragač koristi se za procjenu funkcije bubrega, prepoznavanje abnormalnosti u protoku krvi i otkrivanje stanja poput bubrežnih kamenaca ili tumora.
4. Skeniranje perfuzije pluća :Radioaktivni tragač se udiše ili ubrizgava kako bi se procijenio protok krvi u plućima i dijagnosticirali stanja kao što su plućna embolija ili rak pluća.
In Vitro testovi :
In vitro testovi se izvode izvan živog organizma, obično u laboratorijskim uvjetima, koristeći uzorke kao što su krv, urin ili uzorci tkiva. Ovi testovi uključuju analizu bioloških uzoraka kako bi se dobile informacije o specifičnim molekulama, tvarima ili biomarkerima.
Primjeri in vitro testova u nuklearnoj medicini uključuju:
1. Radioimunotest (RIA) :Tehnika koja se koristi za mjerenje koncentracije hormona, lijekova ili drugih tvari u uzorku pomoću radioaktivno obilježenih antitijela.
2. Imunoenzimski test (ELISA) :Tehnika imunološke analize koja koristi obilježena protutijela ili enzime za otkrivanje i kvantificiranje specifičnih proteina ili tvari u uzorku.
3. Lančana reakcija polimerazom (PCR) :Tehnika molekularne biologije koja se koristi za umnožavanje i otkrivanje specifičnih sekvenci DNK u uzorku, što omogućuje identifikaciju genetskih mutacija ili patogena.
4. Protočna citometrija :Tehnika koja se koristi za mjerenje fizičkih i kemijskih karakteristika stanica u uzorku, uključujući veličinu stanice, markere na površini stanice i sadržaj DNK.
Ukratko, in vivo testovi se provode unutar živog organizma kako bi se procijenili fiziološki procesi i izravno dijagnosticirali bolesti, dok se in vitro testovi izvode izvan tijela pomoću uzoraka za analizu specifičnih molekula ili tvari u laboratorijskom okruženju. Obje vrste testova igraju ključnu ulogu u nuklearnoj medicini u dijagnostičke, terapijske i istraživačke svrhe.
