Kako se priprema test na antinuklearna antitijela?
Priprema testa na antinuklearna antitijela (ANA):
Test antinuklearnih antitijela (ANA) je laboratorijski test koji se koristi za otkrivanje prisutnosti antitijela u krvi osobe koja su usmjerena protiv vlastitih staničnih jezgri. Test se obično provodi kao pomoć u dijagnostici autoimunih stanja, posebno sistemskog eritemskog lupusa (SLE). Ovdje je pregled kako se priprema ANA test:
1. Prikupljanje krvi:
- Uzorak krvi uzima se iz vene na ruci pacijenta.
- Krv se skuplja u epruvetu ili bočicu koja sadrži antikoagulans kako bi se spriječilo njeno zgrušavanje.
- Uzorak krvi zatim se šalje u laboratorij na testiranje.
2. Odvajanje seruma:
- Uzorak krvi se centrifugira kako bi se crvena krvna zrnca odvojila od seruma.
- Serum, koji sadrži antitijela od interesa, prikuplja se i koristi za daljnju analizu.
3. Priprema podloge:
- Staklena mikroskopska stakalca presvučena su supstratom koji sadrži nuklearne antigene.
- Ovi nuklearni antigeni obično se ekstrahiraju iz životinjskih tkiva, poput jetre ili bubrega, ili iz kultiviranih ljudskih stanica.
4. Inkubacija seruma:
- Pacijentov serum se razrjeđuje i dodaje mikroskopskim stakalcima obloženim nuklearnim antigenima.
- Stakalca se inkubiraju određeno razdoblje, omogućujući antitijelima u serumu da se vežu na nuklearne antigene na stakalcima.
5. Pranje:
- Nakon inkubacije stakalca se temeljito isperu kako bi se uklonila nevezana protutijela i druge tvari.
6. Otkrivanje:
- Fluorescentno ili enzimom obilježeno sekundarno antitijelo dodaje se stakalcima.
- Sekundarno antitijelo specifično je za ljudske imunoglobuline i vezat će se za sva antitijela pacijenta koja su vezana za nuklearne antigene.
- Ako su antinuklearna antitijela prisutna u serumu pacijenta, ona će se vezati za nuklearne antigene na stakalcima, a sekundarna antitijela će se naknadno vezati za njih stvarajući vidljive signale.
7. Vizualizacija i interpretacija:
- Stakalca se ispituju pod fluorescentnim mikroskopom ili drugim odgovarajućim metodama detekcije.
- Prisutnost, uzorak i intenzitet fluorescentnih signala analizira i tumači patolog ili laboratorijski stručnjak.
Rezultati ANA testa iskazuju se kao pozitivni ili negativni, a specifičan obrazac fluorescencije može pružiti dodatne informacije koje pomažu u dijagnozi autoimunih bolesti. Pozitivan rezultat ANA testa ne mora nužno ukazivati na određenu bolest, ali može biti vrijedan alat u evaluaciji pacijenata sa sumnjom na autoimune bolesti.
