Što se podrazumijeva pod pravim želucem?
Pravi želudac, poznat i kao žljezdani želudac, odnosi se na dio želuca u kojem se odvija većina probavnih funkcija. Sastoji se od najvećeg dijela želuca i odgovoran je za izlučivanje probavnih enzima i želučanih sokova potrebnih za razgradnju hrane.
Ključne karakteristike pravog želuca uključuju:
Želudačne žlijezde: Pravi želudac sadrži brojne želučane žlijezde koje proizvode i izlučuju probavne enzime poput pepsina, želučane lipaze i klorovodične kiseline.
Parijetalne stanice: Parijetalne stanice unutar želučanih žlijezda izlučuju klorovodičnu kiselinu, koja stvara kiselu okolinu u želucu. Ovo kiselo okruženje ključno je za aktiviranje pepsina i ubijanje potencijalno štetnih mikroorganizama u hrani.
Glavne ćelije: Glavne stanice u želučanim žlijezdama proizvode pepsinogen, koji se u kiseloj sredini želuca pretvara u svoj aktivni oblik, pepsin. Pepsin je proteaza koja započinje probavu proteina.
Stanice sluznice: Stanice sluznice u želučanim žlijezdama izlučuju sluz koja pomaže u zaštiti želučane sluznice od kiselog okoliša i osigurava podmazivanje za kretanje hrane.
Prostirke i nabori: Unutarnja površina pravog želuca ima brojne nabore koji se nazivaju nabori i grebeni. Ovi nabori povećavaju površinu želuca, omogućujući bolje miješanje i apsorpciju hranjivih tvari.
Mišićne kontrakcije: Pravi želudac prolazi kroz mišićne kontrakcije poznate kao peristaltika. Ove ritmičke kontrakcije miješaju hranu s probavnim enzimima i postupno je pomiču prema tankom crijevu za daljnju probavu.
Sve u svemu, pravi želudac igra ključnu ulogu u probavi hrane proizvodnjom probavnih enzima i želučanih sokova, razgradnjom proteina i stvaranjem kiselog okoliša potrebnog za optimalnu probavu.