Kako se zračenje koristi u terapiji raka, a da ne ošteti pacijenta?

Korištenje zračenja za liječenje raka predstavlja rizik od oštećenja zdravih tkiva i organa u blizini tumora. Kako bi se smanjila šteta za pacijente tijekom terapije raka, koristi se nekoliko tehnika i pristupa:

1. Precizno ciljanje: Napredne tehnologije snimanja, kao što su CT i MRI, koriste se za točno lociranje tumora i mapiranje njegovih granica. To omogućuje onkolozima koji se bave zračenjem da isporuče visoke doze zračenja izravno na tumor dok minimaliziraju izloženost okolnim zdravim tkivima.

2. Konformalna terapija zračenjem: Ova tehnika koristi specijaliziranu opremu za oblikovanje snopa zračenja točno prema obliku i mjestu tumora. To pomaže smanjiti količinu zračenja koja dopire do zdravog tkiva.

3. Terapija zračenjem moduliranog intenziteta (IMRT): IMRT uključuje korištenje višestrukih zraka zračenja s različitim intenzitetom. Kontroliranjem intenziteta svake zrake, radijacijski onkolozi mogu isporučiti visoku dozu tumoru štedeći okolna tkiva.

4. Image-Guided Radiation Therapy (IGRT): IGRT koristi tehnologiju snimanja tijekom liječenja kako bi pratio položaj tumora i osigurao točnu isporuku zračenja. To omogućuje da se svaki pokret ili promjena u položaju tumora uzme u obzir tijekom liječenja.

5. Stereotaktička terapija zračenjem tijela (SBRT): SBRT daje visoku dozu zračenja u jednom ili nekoliko tretmana. Zahtijeva precizno pozicioniranje pacijenta i planiranje liječenja kako bi se osigurala točna isporuka visokih doza tumoru.

6. Brahiterapija: U brahiterapiji, radioaktivni izvori postavljaju se izravno u ili blizu tumora. To omogućuje ciljanu isporuku zračenja kako bi se smanjilo oštećenje zdravih tkiva.

7. Terapija česticama: Terapija česticama, kao što je terapija snopom protona, koristi nabijene čestice poput protona ili težih iona za precizniju isporuku zračenja na tumor, smanjujući dozu na okolna tkiva.

8. Sredstva za preosjetljivost i zaštitu od zračenja: Neki lijekovi mogu učiniti tumorske stanice osjetljivijima na zračenje, dok drugi mogu zaštititi zdrava tkiva od oštećenja zračenjem. Ova sredstva mogu se koristiti zajedno s terapijom zračenjem kako bi se povećala njezina učinkovitost i smanjile nuspojave.

9. Planiranje liječenja: Radijacijski onkolozi blisko surađuju s medicinskim fizičarima i dozimetristima kako bi pažljivo planirali i izračunali doze zračenja, kutove i rasporede liječenja. To osigurava optimalnu isporuku zračenja tumoru, dok je izloženost zdravim tkivima minimalna.

10. Praćenje i praćenje: Pacijenti koji su podvrgnuti terapiji zračenjem pomno se prate zbog nuspojava i bilo kakvih promjena u njihovom stanju. Redoviti kontrolni pregledi omogućuju zdravstvenom timu procjenu napretka liječenja, upravljanje nuspojavama i prilagođavanje plana liječenja prema potrebi.

Kombinirajući ove tehnike i pristupe, radijacijski onkolozi mogu isporučiti učinkovitu terapiju zračenjem uz minimalno oštećenje zdravih tkiva i smanjenje rizika od dugoročnih nuspojava.