Kako se rade rendgenske pretrage?

Priprema

1. Post: Za određene rendgenske preglede, kao što su oni koji uključuju abdomen, možda ćete morati biti gladni određeno vrijeme prije testa.

2. Uklanjanje metalnih predmeta: Od vas se može tražiti da uklonite sve metalne predmete ili dodatke, poput nakita ili odjeće s metalnim gumbima, jer mogu ometati rendgenske slike.

3. Kontrastni materijal: Za neke rendgenske pretrage može se koristiti kontrastno sredstvo za poboljšanje vidljivosti specifičnih tjelesnih struktura. Ovaj se materijal može dati oralno, intravenozno ili kroz klistir, ovisno o pregledu.

Pozicioniranje

1. Rentgenski aparat: Rendgenski uređaj, koji se sastoji od rendgenske cijevi i rendgenskog detektora, postavlja se tako da je ciljni dio tijela poravnat između cijevi i detektora.

2. Zaštita: Olovne pregače ili druga zaštita mogu se koristiti za zaštitu osjetljivih područja, poput reproduktivnih organa, od nepotrebnog izlaganja zračenju.

3. Položaj tijela: Tijelo pacijenta se zatim pažljivo postavlja u položaj za snimanje željenih slika. To može uključivati ​​ravno ležanje na rendgenskom stolu, stajanje ili sjedenje, ovisno o dijelu tijela koji se pregledava.

Prikupljanje slike

1. Emisija zračenja: X-zraka cijev emitira kontrolirani niz X-zraka, prolazeći kroz dio tijela koji se ispituje.

2. Snimanje slike: X-zrake koje prolaze kroz tijelo detektira X-zrake i pretvara ih u digitalne slike.

3. Više prikaza: Ovisno o pregledu i specifičnim anatomskim strukturama od interesa, višestruke rendgenske slike mogu se uzeti iz različitih kutova ili položaja kako bi se dobile potrebne informacije.

Obrada i tumačenje slike

1. Pregled slike: Snimljene rendgenske slike zatim pregledava i analizira radiolog, medicinski stručnjak specijaliziran za tumačenje medicinskih slika.

2. Dijagnoza i izvješćivanje: Na temelju rendgenske snimke radiolog identificira i interpretira sve abnormalnosti ili nalaze na pregledanom dijelu tijela. Zatim se sastavlja pisano izvješće koje se šalje liječniku koji ga je uputio na dijagnozu i daljnju skrb o pacijentu.