Koje su neke mogućnosti liječenja raka prostate?
Mogućnosti liječenja raka prostate ovise o nekoliko čimbenika, uključujući stadij raka, cjelokupno zdravlje pacijenta i osobne preferencije. Evo nekih uobičajenih opcija liječenja raka prostate:
Aktivni nadzor: Ovaj pristup uključuje redovito praćenje raka putem krvnih pretraga, pregleda prostate i biopsija bez odmah započinjanja liječenja. Aktivni nadzor prikladan je za bolesnike s ranim stadijem tumora koji sporo rastu i nemaju simptome.
Kirurgija: Radikalna prostatektomija je kirurški zahvat kojim se uklanja cijela prostata i okolna tkiva. Često se preporučuje pacijentima s lokaliziranim rakom prostate.
Radijacijska terapija: Terapija zračenjem koristi rendgenske zrake visoke energije ili druge oblike zračenja za ubijanje stanica raka. Može se primijeniti kroz terapiju vanjskim snopom zračenja, gdje stroj za zračenje izvan tijela usmjerava zračenje na prostatu, ili kroz brahiterapiju, gdje se radioaktivno sjeme ili kuglice implantiraju izravno u prostatu.
Hormonska terapija: Hormonska terapija, također poznata kao terapija deprivacije androgena, ima za cilj blokiranje proizvodnje ili djelovanja testosterona, hormona koji može potaknuti rast raka prostate. Može se postići lijekovima, kirurškim zahvatom (orhiektomija za uklanjanje testisa) ili kombinacijom oba.
Kemoterapija: Kemoterapija koristi lijekove za ubijanje stanica raka koje se brzo dijele. Obično se koristi za uznapredovali rak prostate koji se proširio izvan prostate.
Ciljana terapija: Lijekovi za ciljanu terapiju djeluju tako da blokiraju specifične molekule ili proteine uključene u rast i preživljavanje stanica raka. Neki lijekovi za ciljanu terapiju koji se koriste u liječenju raka prostate uključuju abirateron (Zytiga), enzalutamid (Xtandi) i olaparib (Lynparza).
Imunoterapija: Imunoterapijski lijekovi jačaju imunološki sustav tijela kako bi prepoznao i napao stanice raka. Pembrolizumab (Keytruda) je imunoterapijski lijek odobren za liječenje uznapredovalog raka prostate.
Specifični pristup liječenju individualiziran je na temelju okolnosti pacijenta i o njemu treba razgovarati sa zdravstvenim djelatnikom, poput urologa ili medicinskog onkologa, kako bi se odredio najprikladniji plan liječenja.