Što je karakteristično za stanice raka?
- Nekontrolirani rast i proliferacija:stanice raka dijele se i množe brzo i nekontrolirano, tvoreći tumore. Ovaj rast nije reguliran normalnim kontrolama staničnog ciklusa, a stanice raka mogu se nastaviti dijeliti čak i kada nema potrebe za novim stanicama.
- Invazija i metastaze:stanice raka imaju sposobnost invazije i širenja na druge dijelove tijela, proces poznat kao metastaze. To se događa kada se stanice raka odvoje od primarnog tumora i uđu u krvotok ili limfni sustav, putujući do drugih organa i tkiva gdje mogu stvoriti nove tumore.
- Angiogeneza:stanice raka potiču stvaranje novih krvnih žila, proces koji se naziva angiogeneza, koji tumoru opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima potrebnim za njegov rast i preživljavanje.
- Reprogramirani metabolizam:stanice raka pokazuju izmijenjeni metabolizam, često se oslanjajući na glikolizu (fermentaciju glukoze) za proizvodnju energije, čak i u prisutnosti kisika. Ovaj metabolički pomak poznat je kao Warburgov učinak.
- Izbjegavanje apoptoze:Apoptoza, također poznata kao programirana stanična smrt, normalan je proces kojim se stanice koje su oštećene ili više nisu potrebne uklanjaju iz tijela. Stanice raka, međutim, često razvijaju mehanizme za izbjegavanje apoptoze i nastavak preživljavanja.
- Genomska nestabilnost i mutacije:stanice raka često imaju genetske promjene i mutacije u različitim genima, što može dovesti do poremećaja regulacije staničnog ciklusa, rasta, apoptoze i drugih ključnih staničnih procesa. Ove genetske promjene mogu se steći tijekom vremena ili naslijediti od roditelja.
- Održana proliferativna signalizacija:stanice raka imaju nedostatke u putovima koji kontroliraju rast i diobu stanica. Ovi putovi, kao što su PI3K/Akt/mTOR i RAS/MAPK putovi, konstitutivno se aktiviraju u stanicama raka, potičući rast stanica, proliferaciju i preživljavanje.
- Disregulirani imunološki odgovor:stanice raka mogu izbjeći otkrivanje i uništenje od strane imunološkog sustava, koji inače igra ulogu u prepoznavanju i uklanjanju abnormalnih stanica. Ova imunološka evazija može se dogoditi kroz različite mehanizme, kao što je ekspresija imunosupresivnih molekula ili smanjena regulacija molekula imunološkog prepoznavanja.
- Tumorsko mikrookruženje:stanice raka međusobno djeluju s okolnim stromalnim stanicama, imunološkim stanicama i izvanstaničnim matriksom kako bi formirale složeno tumorsko mikrookruženje. Ovo mikrookruženje može utjecati na rast tumora, napredovanje i metastaze.
- Reprogramirani stanični identitet:stanice raka često prolaze kroz promjene u svom staničnom identitetu, poprimajući karakteristike matičnih stanica ili embrionalnih stanica. Ova plastičnost omogućuje stanicama raka da se prilagode različitim okruženjima i odupru se terapijama.
- Aneuploidija:stanice raka često pokazuju aneuploidiju, stanje u kojem broj kromosoma nije višekratnik normalnog diploidnog broja. Aneuploidija može pridonijeti genomskoj nestabilnosti i olakšati stjecanje dodatnih mutacija.
