Kako genska terapija cilja folikularni limfom
Folikularni limfom (FL) je vrsta ne-Hodgkinovog limfoma koji nastaje iz abnormalnih B stanica u limfnim čvorovima. Karakterizira ga prisutnost neoplastičnih folikula, koji su nakupine transformiranih B stanica okruženih omotačem normalnih limfocita. Dok je FL općenito indolentan i sporo raste, može se na kraju transformirati u agresivniji oblik poznat kao difuzni velikostanični limfom B-stanica (DLBCL).
Genska terapija je inovativan pristup liječenju koji ima za cilj ciljanje i ispravljanje genetskih abnormalnosti odgovornih za razvoj FL. Manipulacijom ili uvođenjem funkcionalnih gena, genska terapija nastoji obnoviti normalnu staničnu funkciju, potaknuti smrt tumorskih stanica, pojačati imunološki odgovor protiv stanica raka ili modulirati mikrookruženje tumora.
Jedna obećavajuća strategija u genskoj terapiji FL uključuje ciljanje na translokaciju t(14;18). Ovo kromosomsko preuređenje spaja gen BCL2 iz kromosoma 18 s lokusom teškog lanca imunoglobulina (IgH) na kromosomu 14. Rezultirajući fuzijski gen, BCL2-IgH, dovodi do prekomjerne ekspresije BCL2, anti-apoptotskog proteina koji inhibira programiranu smrt stanice. Ova disregulacija potiče preživljavanje FL stanica i otpornost na kemoterapiju.
Uobičajeni pristup genske terapije za FL fokusiran je na uvođenje terapije T-stanica himernim antigenskim receptorom (CAR). CAR T stanice su projektirane T stanice koje izražavaju sintetski receptor koji prepoznaje specifični antigen na stanicama raka. U FL, CAR T stanice su dizajnirane da ciljaju antigen CD20, koji se eksprimira na površini B stanica, uključujući FL stanice.
Projektirane CAR T stanice prepoznaju i vežu se za CD20 antigen na FL stanicama, pokrećući aktivaciju T stanica. Jednom aktivirane, te T-stanice otpuštaju citotoksične molekule, poput perforina i granzima, koje induciraju apoptozu ili programiranu staničnu smrt u FL stanicama. Ovaj ciljani pristup selektivno eliminira FL stanice dok štedi normalne stanice.
Druga strategija genske terapije za FL uključuje RNA interferenciju (RNAi). RNAi koristi kratke interferirajuće RNA (siRNA) molekule za utišavanje ili suzbijanje ekspresije specifičnih gena. U FL, siRNA se može dizajnirati tako da cilja na BCL2 gen, čime se smanjuje proizvodnja anti-apoptotičkog BCL2 proteina. Ovaj pristup ima za cilj obnoviti apoptozu i povećati osjetljivost FL stanica na kemoterapiju ili druge tretmane.
Nadalje, pristupi genskoj terapiji se istražuju kako bi se moduliralo tumorsko mikrookruženje u FL. To uključuje uvođenje gena ili genetskih modifikacija koje mijenjaju interakcije između FL stanica i njihovih okolnih imunoloških stanica i stromalnih stanica. Ponovnom edukacijom imunološkog sustava ili modificiranjem mikrookruženja, genska terapija može poboljšati antitumorske imunološke odgovore i poboljšati rezultate liječenja.
Genska terapija nudi značajan potencijal za ciljano i učinkovito liječenje FL. Manipuliranjem specifičnih genetskih promjena ili moduliranjem mikrookruženja tumora, strategije genske terapije mogu potaknuti smrt tumorskih stanica, poboljšati imunološki nadzor i poboljšati ishode pacijenata. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja i klinička ispitivanja kako bi se optimizirali pristupi genskoj terapiji, riješili sigurnosni problemi i osigurala dugoročna učinkovitost liječenja FL.
