Zašto stanice ubojice uzrokuju odbacivanje presađenog organa?
1. Prepoznavanje stranog antigena :Nakon transplantacije organa, imunološki sustav primatelja prepoznaje transplantirani organ kao strani zbog prisutnosti različitih antigena na njegovim stanicama. Ove strane antigene mogu identificirati stanice ubojice.
2. Aktivacija stanica ubojica :Prepoznavanje stranih antigena pokreće aktivaciju stanica ubojica. Ove aktivirane stanice ubojice postaju citotoksične i razvijaju sposobnost uništavanja stanica koje nose strane antigene.
3. Napad na stanice transplantiranih organa :Aktivirane stanice ubojice zatim se infiltriraju u transplantirani organ i ciljaju njegove stanice koje izražavaju strane antigene. Oni oslobađaju citotoksične tvari, kao što su perforin i granzimi, koji induciraju apoptozu (programirana stanična smrt) u stanicama presađenog organa.
4. Kaskada imunološkog odgovora :Uništavanje stanica presađenog organa stanicama ubojicama pokreće kaskadu imunološkog odgovora, gdje se uključuju druge komponente imunološkog sustava, poput makrofaga i antitijela. To dodatno pojačava proces odbijanja.
5. Bolest transplantata protiv domaćina (GVHD) :U određenim slučajevima, kao što je transplantacija koštane srži, imunološke stanice davatelja (uključujući stanice ubojice) mogu napasti vlastita tkiva primatelja, što dovodi do stanja koje se naziva bolest presatka protiv domaćina (GVHD). GVHD doprinosi odbacivanju transplantiranog organa i uzrokuje oštećenje različitih tkiva primatelja.
Kako bi se spriječilo odbacivanje organa, primateljima transplantata obično se daju imunosupresivni lijekovi. Ovi lijekovi suzbijaju aktivnost imunološkog sustava, uključujući stanice ubojice, i pomažu produžiti preživljavanje presađenog organa. Međutim, imunosupresija također povećava rizik od infekcija i drugih komplikacija. Uravnoteženje imunološke supresije kako bi se spriječilo odbacivanje uz smanjenje nuspojava ostaje izazov u transplantacijskoj medicini.