Kako djeluje kelacijska terapija?
Kelacijska terapija je medicinski postupak koji koristi kelirajuća sredstva za uklanjanje teških metala iz tijela. Ti se agensi vežu za metale i tvore kompleks koji se zatim izlučuje urinom.
Kelacijska terapija se najčešće koristi za liječenje trovanja teškim metalima, kao što su olovo, živa i arsen. Također se može koristiti za liječenje drugih stanja, kao što je ateroskleroza (otvrdnuće arterija) i makularna degeneracija povezana sa starenjem (stanje koje utječe na središnji vid).
Kelirajući agens koji se najčešće koristi u kelacijskoj terapiji je etilendiamintetraoctena kiselina (EDTA). EDTA je jak kelirajući agens koji se može vezati za razne teške metale. Ostali kelirajući agensi koji se mogu koristiti uključuju dimerkaprol (British Anti-Lewisite ili BAL) i penicilamin.
Kelacijska terapija obično se primjenjuje intravenozno (IV), što znači kroz venu. Kelatni agens se unosi u krvotok, gdje se veže na teške metale i formira kompleks. Kompleks se zatim izlučuje urinom.
Kelacijska terapija može biti siguran i učinkovit tretman za trovanje teškim metalima i druga stanja. Međutim, važno je napomenuti da kelaciona terapija može imati i nuspojave, poput mučnine, povraćanja i proljeva. U rijetkim slučajevima kelaciona terapija može uzrokovati oštećenje bubrega ili druge ozbiljne nuspojave.
Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o rizicima i dobrobitima kelacijske terapije prije početka liječenja.
