Kako se najbolje liječi rak koštane srži?
Rak koštane srži, poznat i kao leukemija, može se najbolje liječiti kombinacijom terapija, uključujući kemoterapiju, ciljanu terapiju, terapiju zračenjem, transplantaciju matičnih stanica i potpornu njegu. Pristup liječenju može varirati ovisno o vrsti leukemije (akutna ili kronična), njezinoj podvrsti te općem zdravstvenom stanju i dobi pojedinca. Ovdje su glavne mogućnosti liječenja raka koštane srži:
1. Kemoterapija :
- Kemoterapija koristi lijekove za ubijanje stanica leukemije. Može se dati oralno ili intravenozno (IV).
- Koriste se različiti režimi kemoterapije ovisno o vrsti leukemije i njezinim karakteristikama.
2. Ciljana terapija :
- Ciljane terapije koriste lijekove koji specifično ciljaju molekule ili proteine uključene u rast i preživljavanje stanica leukemije.
- Primjeri uključuju inhibitore tirozin kinaze (TKI) poput imatiniba (Gleevec) za kroničnu mijeloičnu leukemiju (CML) i inhibitore FLT3 za akutnu mijeloičnu leukemiju (AML).
3. Terapija zračenjem :
- Terapija zračenjem koristi rendgenske zrake visoke energije ili druge oblike zračenja za ubijanje stanica leukemije.
- Može se koristiti za ciljanje određenih područja tijela zahvaćenih leukemijom ili kao dio režima kondicioniranja prije transplantacije matičnih stanica.
4. Transplantacija matičnih stanica (transplantacija koštane srži) :
- Kod transplantacije matičnih stanica zdrave matične stanice unose se u tijelo pacijenta kako bi zamijenile bolesnu koštanu srž.
- Donori mogu biti u srodstvu (podudarni brat ili sestra) ili nesrodnici (nepodudarni darivatelj) s pacijentom.
5. Potporna njega :
- Mjere suportivne njege ključne su za upravljanje nuspojavama liječenja, sprječavanje komplikacija i poboljšanje opće dobrobiti pacijenta.
- To može uključivati transfuzije krvi, antibiotike, liječenje boli, podršku faktoru rasta i nutritivnu podršku.
Specifični plan liječenja raka koštane srži određuje hematolog ili onkolog na temelju čimbenika kao što su podtip leukemije, stadij bolesti, dob pacijenta i cjelokupno zdravlje, odgovor na prethodne tretmane i dostupne mogućnosti liječenja. Redovito praćenje, periodični testovi i pažljiva procjena ključni su za praćenje napretka i prilagođavanje liječenja u skladu s tim.
