Kako zmija probavlja svoj plijen?
1. Gutanje: Zmije imaju vrlo fleksibilne čeljusti i proširiva usta, što im omogućuje da progutaju plijen koji može biti nekoliko puta širi od njihove vlastite glave. Obično prvo počnu gutati glavu plijena, koristeći svoje zube usmjerene unatrag da zgrabe i povuku plijen u usta.
2. Mišići jednjaka: Jednom kada je plijen u zmijinim ustima, mišići jednjaka počinju se kontrahirati, gurajući plijen dalje niz jednjak. Ovi su mišići snažni i mogu izvršiti značajnu silu za pomicanje hrane duž probavnog trakta.
3. Želudačne kiseline: Želudac zmije sadrži jake probavne enzime i klorovodičnu kiselinu, koji pomažu razgraditi plijen. Za razliku od mnogih drugih životinja, zmije ne žvaču hranu. Umjesto toga, oslanjaju se na te probavne sokove za otapanje i djelomično ukapljivanje tkiva plijena.
4. Probava: Dok se plijen kreće kroz zmijski probavni sustav, enzimi i kiseline nastavljaju ga razgrađivati. Jetra i gušterača zmije izlučuju dodatne enzime i probavne sokove koji pomažu u razgradnji bjelančevina, masti i ugljikohidrata.
5. Upijanje: Probavljene hranjive tvari apsorbiraju se kroz stijenke zmijskog crijeva. Tanko crijevo, koje je kod zmija relativno dugo, odgovorno je za većinu apsorpcije hranjivih tvari. Specijalizirane strukture koje se nazivaju resice i mikrovilije povećavaju površinu crijeva, olakšavajući učinkovitu apsorpciju.
6. Regurgitacija: Ako zmija ima poteškoća s probavom posebno velikog ili teškog plijena, može ga povratiti. Regurgitacija je proces vraćanja neprobavljene hrane natrag kroz jednjak i usta.
7. Izlučivanje: Neprobavljeni ostaci plijena, poput kostiju, dlake i perja, na kraju se izbacuju kroz zmijsku kloaku, koja je uobičajeni otvor za probavni, mokraćni i reproduktivni trakt.
Vrijedno je napomenuti da zmijska probava može biti relativno spor proces, ovisno o veličini plijena i metabolizmu zmije. Nekim zmijama može trebati nekoliko dana ili čak tjedana da u potpunosti probave veliki obrok.
Sposobnost zmija da progutaju i probave cijeli plijen bitna je prilagodba koja im omogućuje preživljavanje u njihovom prirodnom okruženju. Omogućuje im da pojedu velike količine hrane odjednom, a zatim dugo vremena ne jedu, sve dok imaju veliki plijen za probavu.
