Kako su ih ljudi pokušali spriječiti da se zaraze crnom smrću?

Ljudi u srednjem vijeku pokušali su zaustaviti širenje crne smrti raznim metodama:

- Izolacija i karantena: Oni za koje se sumnjalo da imaju crnu smrt izolirani su od ostalih kako bi se spriječio daljnji prijenos bolesti. To je bilo osobito često u gradovima u kojima se bolest brzo širila zbog guste naseljenosti. Zaražene osobe često su slane u određene bolnice ili dezinsekcije izvan gradskih zidina.

- Fimigacija i spaljivanje: Ljudi su vjerovali da neugodni mirisi i mijazmi prenose bolest, pa su često palili aromatično bilje, začine i drva kako bi pročistili zrak. Na ulicama i javnim mjestima palile su se vatre kako bi se spriječila kuga. Neki su ljudi čak spalili svoju odjeću i imovinu kako bi uklonili sve potencijalne izvore zaraze.

- Vjerski obredi i molitve: U duboko religioznom srednjovjekovnom društvu, mnogi su se obratili vjerskim običajima radi zaštite. Mise i procesije su se održavale kako bi se molilo za Božji zahvat i zaštitu od kuge. Ljudi su također nosili svete relikvije, vjerske simbole i recitirali molitve kako bi spriječili bolest.

- Osobna higijena: Iako je znanje o teoriji klica bilo ograničeno, neki su pojedinci shvaćali važnost osobne higijene u sprječavanju širenja bolesti. Često su prali ruke, izbjegavali kontakt sa zaraženim osobama i pravilno odlagali otpad. Neki su čak nosili zaštitne maske od kože ili platna.

- Ograničenja u prehrani: Neki su vjerovali da određena hrana i piće mogu spriječiti kugu, što je dovelo do raznih ograničenja u prehrani. Ljudi su konzumirali biljne lijekove, začine i mješavine za koje se vjerovalo da imaju ljekovita svojstva protiv bolesti.

- Astrologija i praznovjerja: Neki su ljudi potražili astrologiju i praznovjerja kako bi objasnili i spriječili kugu. Vjerovali su da nebeska poravnanja ili položaji planeta mogu utjecati na širenje bolesti. Drugi su se za zaštitu oslanjali na amulete, amajlije i talismane.

Ovi pokušaji da se zaustavi Crna smrt odražavaju ograničeno medicinsko razumijevanje i resurse tog vremena, kao i duboko ukorijenjena vjerovanja i prakse srednjovjekovnog društva.